Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-19/07 (T. Š.)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-19/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 19/07, rješavajući apelaciju Taiba Šikala, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Taiba Šikala podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-1058/05 od 12. oktobra 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-1178/04 od 10. marta 2005. godine i Presude Općinskog suda u Zenici, broj P-737/00 od 29. aprila 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Taib Šikalo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, koga zastupa Zijad Mehmedagić, advokat iz Doboja, podnio je 27. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-1058/05 od 12. oktobra 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonlani sud), broj Gž-1178/04 od 10. marta 2005. godine i Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-
737/00 od 29. aprila 2004. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-737/00 od 29. aprila 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1178/04 od 10. marta 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta, podnesen protiv Federalnog zavoda za PIO/MIO-Kantonalne administrativne službe u Zenici (u daljnjem tekstu: prvotužena) i Hatidže Šehić (u daljnjem tekstu: drugotužena), radi iseljenja v.s. 5.000,00 KM, a kojim je tražio da se utvrdi da su "odluka i rješenje o dodjeli stana broj 13 ulaz A, Lamela L-1, Kompleks B, u Crkvicama, donijeti od strane prvotužene 1996. godine, ništavi. Da se naloži prvotuženoj da [apelantu] preda na trajno korištenje stan broj 13 ulaz A, Lamela L-1, Kompleks B, u Crkvicama, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Da se naloži drugotuženoj da se sa članovima svog domaćinstva iseli iz stana 13 ulaz A, Lamela L-1, Kompleks B, u Crkvicama i da isti isprazni od stvari u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja". Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-1058/05 od 12. oktobra 2006. godine, odbacio apelantovu reviziju, obrazlažući da je nedopuštena jer je «odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03), propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM».
U predmetnom slučaju vrijednost spora označena u tužbi je 5.000,00 KM što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, pa je u tom smislu revizija odbačena kao nedopuštena. Također je zaključeno da, po ocjenu Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3. člana 237. Zakona o parničnom postupku jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
4. Apelant ističe da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek u smislu člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-1058/05 od 12. oktobra 2006. godine, odbacio kao nedozvoljenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-1178/04 od 10. marta 2005. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelantovom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1178/04 od 10. marta 2005. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 12. oktobra 2006. godine. Apelant je, dakle, presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. decembra 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović