Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-34/07 (M. Š.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-34/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 34/07, rješavajući apelaciju Marinka Šimovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marinka Šimovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-06-000 133 od 19. oktobra 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj U-1305/05 od 16. decembra 2005. godine, Rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i poljoprivrede Hercegovačko-neretvanskog kantona broj Up. II-07-02-

23/04 od 14. marta 2005. godine i Rješenja Agencije za privatizaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona broj 12-21-308/04 od 8. jula 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Marinko Šimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupaju Miro Kebo i Semir Guzina, advokati iz Mostara, podnio je 28. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-06-000 133 od 19. oktobra 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-

1305/05 od 16. decembra 2005. godine, Rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i poljoprivrede Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj Up. II-07-

02-23/04 od 14. marta 2005. godine i Rješenja Agencije za privatizaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Agencija za privatizaciju) broj 12-21-308/04 od 8. jula 2004. godine.

2. Rješenjem Agencije za privatizaciju broj 12-21-308/04 od 8. jula 2004. godine odobren je upis u sudski registar izvršene privatizacije državnog kapitala u iznosu od 1.915.769,00 KM, što čini 100% temeljnog kapitala gospodarskog društva «Brotnjopromet» d.o.o. Čitluk, upisanog kod Kantonalnog suda u registarskom ulošku broj 1-667, koji je prodan u procesu javne ponude dionica u razdoblju od 16. aprila do 30. maja 2001. godine fizičkim i pravnim osobama naznačenim u listi novih dioničara utvrđenoj od Agencije za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine 7. aprila 2004. godine koja je sastavni dio ovog rješenja.

3. Odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Agencije za privatizaciju broj 12-21-

308/04 od 8. jula 2004. godine, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj Up. II-07-02-23/04 od 14. marta 2005. godine kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana.

4. Protiv Rješenja Ministarstva broj Up. II-07-02-23/04 od 14. marta 2005. godine apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu sa zahtjevom da sud meritorno riješi predmetnu upravnu stvar tako što će odobriti izvršeni upis dionica od strane apelanta, dosljedno tome utvrditi odgovarajući suvlasnički udio apelanta u preduzeću «Brotnjopromet» Čitluk, te naložiti nadležnoj agenciji za privatizaciju da u skladu sa presudom utvrdi novu listu dioničara navedenog preduzeća. Kantonalni sud je donio Presudu broj U-1305/05 od 16. decembra 2005. godine kojom je tužba apelanta odbijena kao neosnovana.

5. Protiv Presude Kantonalnog suda broj U-1305/05 od 16. decembra 2005. godine apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu koji je Presudom broj 070-0-

Uvp-06-000 133 od 19. oktobra 2006. godine odbio zahtjev apelanta.

6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske presude ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine). Budući da je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude odbijen kao neosnovan, to je u njegovm slučaju bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj U-1305/05 od 16. decembra 2005. godine.

10. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Kantonalnog suda broj U-1305/05 od 16. decembra 2005. godine. S obzirom da je Vrhovni sud Presudom broj 070-0-Uvp-06-000 133 od 19. oktobra 2006. godine odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje predmetne presude, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant Presudu Kantonalnog suda broj U-1305/05 od 16. decembra 2005. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. decembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-34/07 (M. Š.) | Sudska praksa | Aktio