Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-91/07 (E. I.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-91/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-91/07, rješavajući apelaciju Ermine Iljazović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ermine Iljazović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-808/05 od 10. oktobra 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-82/04 od 22. februara 2005. godine i presude Općinskog suda u Tuzli, broj P-957/03 od 15. oktobra 2003. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ermina Iljazović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Amila Kunosić-

Ferizović, advokat iz Tuzle, podnijela je 9. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-808/05 od 10. oktobra 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-82/04 od 22. februara 2005. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-957/03 od 15. oktobra 2003. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-957/03 od 15. oktobra 2003. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice koji se odnosio na utvrđenje da je rješenje o dodjeli stana u Tuzli na korištenje apelantici pravno valjano, da joj JZU Klinički centar Tuzla (u daljnjem tekstu: prvotuženi) kao davalac stana priznaje trajno pravo korištenja predmetnog stana, da je apelantica stekla svojstvo nositeljice stanarskog prava na predmetnom stanu i da je prvotuženi dužan trpjeti da apelantica s Javnim stambenim preduzećem Tuzla (u daljnjem tekstu: drugotuženi) sklopi ugovor o korištenju predmetnog stana, u suprotnom, ova presuda će zamijeniti ugovor o korištenju stana. Tačkom 2. izreke presude primljeno je na znanje povlačenje tužbe u odnosu na drugotuženog, dok je tačkom 3. izreke presude apelantica obavezana da nadoknadi drugotuženom troškove parničnog postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-82/04 od 22. februara 2005. godine, odbijena je žalba apelantice i presuda Općinskog suda od 15. oktobra 2003. godine potvrđena u odnosu na prvotuženog u stavu 1. i 3. izreke, dok je u stavu 2. izreke, u odnosu na drugotuženog, prvostepena presuda ostala neizmijenjena.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-808/05 od 10. oktobra 2006. godine, odbacio reviziju apelantice, obrazlažući da je apelantica kao vrijednost spora označila iznos od 15.000,00 KM, te kako vrijednost predmeta spora ne prelazi cenzus od 15.000,00 KM, to je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može izjaviti, pa je istu valjalo odbaciti primjenom odredbi člana 374. ranijeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 42/98 i 3/99).

5. Apelantica se žali da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-808/05 od 10. oktobra 2006. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-82/04 od 22. februara 2005. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je Vrhovni sud 10. oktobra 2006. godine donio rješenje kojim je odbacio reviziju apelanta, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. januara 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović