Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-203/08 (Š. B.)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-203/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 203/08, rješavajući apelaciju Šefkete Buza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šefkete Buza podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik, broj 006-0-Gž-06-000 460 od 19. septembra 2007. godine i rješenja Općinskog suda Travnik, broj 051-0-V-06-000 012 od 15. marta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Šefketa Buza (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Travnika, podnijela je 15. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-Gž-06-000 460 od 19. septembra 2007. godine i rješenja Općinskog suda Travnik (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 051-0-V-06-000 012 od 15. marta 2006. godine. Apelantica je 29. februara 2008. godine zatražila da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se naložilo protivnoj stranci Šefketu Buza iz Travnika zabrana izvođenja građevinskih radova na rekonstrukciji stambenog objekta (kuće) koja je predmet ove apelacije, do konačne odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj R-123/99 od 18. aprila 2002. godine, usvojen je prijedlog apelantice kao predlagateljice, pa je dozvoljena dioba predmetnih nekretnina, upisane na posjednike apelanticu i Šefketa Bojčića (u daljnjem tekstu: protivnik predlagača) sa po 1/2 dijela i to prodajom i podjelom realizovane kupoprodajne cijene između njih, sa po 1/2 dijela, te određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, međutim, isto je u žalbenom postupku ukinuto rješenjem Kantonalnog suda u Travniku, broj Gž-323/02 od 30. septembra 2003. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
3. Rješenjem Općinskog suda, broj R-153/04 od 30. septembra 2004. godine, izvršena je dioba predmetnih nekretnina, tako da su dosuđene protivniku predlagača sa dijelom 1/1, i isti je obavezan da kao naknadu 1/2 vrijednosti predmetnih nekretnina isplati apelantici iznos od 13.737,50 KM, u roku od 30 dana, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, međutim, rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-159/05 od 29. novembra 2005. godine, navedeno rješenje je ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak.
4. Rješenjem Općinskog suda, broj 051-0-V-06-000 012 od 15. marta 2006. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-06-000 460 od 19. septembra 2007. godine, izvršena je dioba predmetnih nekretnina, tako da su dosuđene protivniku predlagača sa dijelom 1/1, i isti je obavezan da kao naknadu 1/2 vrijednosti predmetnih nekretnina isplati apelantici iznos od 13.738,00 KM, u roku od 30 dana od dana donošenja rješenja pod prijetnjom izvršenja, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
5. Apelantica se žali da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. S obzirom na to da je zastupniku apelantice 27. septembra 2007. godine uručeno rješenje Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-06-000 460 od 19. septembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 15. januara 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je zastupnik apelantice primio osporeno rješenje Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantičinog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović