Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-249/07 (P. Đ., A. J., A. Đ., I. R. i L. P.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-249/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 249/07, rješavajući apelaciju Pante Đukića i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pante Đukića, Anđe Jelinić, Anđe Đurić, Iljke Ristić i Laze Pajić podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj U-

57/02 od 2. februara 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Panto Đukić, Anđa Jelinić, Anđa Đurić, Iljka Ristić i Laza Pajić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Slavica Ristić, advokat iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, podnijeli su 5. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj U-57/02 od 2. februara 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj U-57/02 od 12. decembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Už-4/04 od 23. februara 2004. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kao neosnovan, a kojim su tražili da se poništi rješenje Apelacione komisije Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 04-472-217/00-AP-483/02 od 24. jula 2002. godine, kojim je poništeno rješenje Republike Srpske – Republičke uprave za geodetsko i imovinsko pravne poslove, komisije za vraćanje nepokretnosti Brčko, broj 04-472-217/00 od 3. marta 2000. godine, kojim im je vraćeno zemljište ranijeg vlasnika Djurić Pere (prednika apelanata) pobliže opisano u dispozitivu rješenja.

3. Apelanti su, 30. aprila 2004. godine, podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka koji je pravosnažno okončan presudom Osnovnog suda, broj U-57/02 od 12. decembra 2003. godine. Osnovni sud je rješenjem, broj U-57/02 od 2. februara 2005. godine, odbio prijedlog za ponavljanje postupka, obzirom da po ocjeni suda nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka u smislu člana 327. stav 1. tačka 10. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine", br. 5/00, 1/01 i 6/02).

4. Apelanti se nisu direktno pozvali na povrede njihovih prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuju na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud primjećuje da se apelanti žale na rješenje koje je donoseno u postupku u kojem je Osnovni sud odlučivao o zahtjevu apelanata za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj U-57/02 od 12. decembra 2003. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi Odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta».

7. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 563/05 od 28. juna 2005. godine), Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanata za ponavljanje postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje njihovih građanskih prava i obaveza.

8. Ustavni sud u smislu principa izraženog u prethodnoj tačci ove odluke zaključuje da se cijeli postupak po prijedlogu apelanata za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka povodom kojeg je donesena pobijana odluka, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu garancija prava na pravično suđenje. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, pa stoga ishod takve procedure ni na koji način nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje koje se apelacijom postavlja ne ulazi u domen člana 6. stav

1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. Apelanti, također, navode da je zbog odbijanja njihovog zahtjeva za ponavljanje postupka došlo do povrede prava na imovinu, te da je u tom smislu povrijeđen člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelanti pobijaju odluku donesenu u postupku po zahtjevu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, u kojem sud nije mogao ulaziti u ocjenu zakonitosti odluke donesene u pravosnažno okončanom praničnom postupku. Također, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom zahtjeva za obnovu pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-249/07 (P. Đ., A. J., A. Đ., I. R. i L. P.) | Sudska praksa | Aktio