Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-418/07 (M. D.)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-418/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 418/07, rješavajući apelaciju Milenka Dragojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Dragojevića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-
0-Rev-06-000 693 od 12. decembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj Ž-417/05 od 15. maja 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj Rs. 7/04 od 22. avgusta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milenko Dragojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ribnika, kojeg zastupa Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 23. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 693 od 12. decembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Ž-417/05 od 15. maja 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs. 7/04 od 22. avgusta 2005. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj Rs. 7/04 od 22. avgusta 2005. godine obavezan je tuženi ŠG «Ribnik» Ribnik (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime neisplaćene plate isplati iznos od 136,30 KM sa kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate počev od dana dospjelosti pa do isplate, kao i da apelantu naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa apelant je odbijen. Stavom tri presude je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Okružni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv Presude Osnovnog suda broj Rs. 7/04 od 22. avgusta 2005. godine, donio je Presudu broj Ž-417/05 od 15. maja 2006. godine, kojom je žalba apelanta djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu u kojem je zakonska kamata dosuđena od dospjelosti do isplate, ne označavajući dan dospijeća, tako što se zakonska zatezna kamata na iznos od 136,30 KM računa počev od 10. avgusta 2002. godine pa do isplate. U ostalom dijelu žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Protiv Presude Okružnog suda broj Ž-417/05 od 15. maja 2006. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 693 od 12. decembra 2006. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. S obzirom da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 3.364,00 KM, jer je apelant zahtijevao isplatu 3.500,00 KM, a dosuđeno mu je 136,00 KM, sud je naveo da je revizija nedozvoljena u smislu odredbi člana 237. stav 2. ZPP. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. ZPP reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 693 od 12. decembra 2006. godine odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelanta izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj Ž-417/05 od 15. maja 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Ž-417/05 od 15. maja 2006. godine.
9. S obzirom da je Presuda Okružnog suda broj Ž-417/05 od 15. maja 2006. godine punomoćniku apelanta uručena 14. juna 2006. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. januara 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović