Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-558/07 (Š. R.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Upis u sudski registar
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-558/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 558/07, rješavajući apelaciju Šaćira Rahmana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šaćira Rahmana podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 097-0-Gž-06-000547 od 12. decembra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 096-0-Reg-06-000991 od 3. novembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Šaćir Rahman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Sejfudin Krnjić, advokat iz Tuzle, podnio je 9. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj 097-0-Gž-06-000547 od 12. decembra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 096-0-Reg-06-000991 od 3. novembra 2006. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 096-0-Reg-06-000991 od 3. novembra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda, broj 097-0-Gž-06-000547 od 12. decembra 2006. godine, odbačena je kao nedopuštena apelantova prijava za upis u sudski registar usklađivanja Zemljoradničke zadruge "RATAR" Brka b.b. sa Opštim zakonom o zadrugama. U obrazloženju rješenja je navedeno da je predmetna prijava nedopuštena jer apelant nije ovlašteno lice za podnošenje prijave za upis u sudski registar, obzirom da je Rješenjem Osnovnog suda, broj L-3/03 od 19. septembra 2003. godine, otvoren postupak likvidacije nad Zemljoradničkom zadrugom "RATAR" Brka b.b, pa je apelantu danom donošenja pomenutog rješenja, odnosno 19. septembra 2003. godine, prestao radni odnos u Zemljoradničkoj zadruzi, a sva ovlaštenja uprave i zastupnika prenesena su na likvidacionog upravnika H.M.

3. Apelant je naveo da mu je u postupku pred Osnovnim i Apelacionim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Ervopske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Budući da apelacija pokreće pitanje kršenja prava na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo, mora odlučiti o primjenjivosti garancija iz navedenih članova u konkretnom slučaju.

6. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

7. Ustavni sud je u svojoj praksi, u predmetu U-13/00, zaključio «S obzirom da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, te da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka, ne postoji mogućnost da se u takvom postupku odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika u postupku. [...] Pitanje da li je prenos vlasničkog udjela na tri društva izvršen na legalan način [...] može biti odlučeno redovnim postupkom između strana.» (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-13/00 od 29. septembra 2000. godine). Također, u predmetu, broj U-20/01, u kojem je apelant, u pogledu prava na pravično suđenje, smatrao da je registarski sud izvršio upis na osnovu nelegalne odluke kojom je on razriješen dužnosti direktora i na osnovu nepotpune dokumantacije, Ustavni sud zaključio «da se ne može smatrati za postupak upisa, na koji se apelant žali, da se tiče određivanja njegovih građanskih prava i da narušava njegova građanska prava i da član 6. Evropske konvencije, stoga, nije primjenjiv na taj postupak. S druge strane, apelant je na raspolaganju imao druge postupke u kojima je pred sudom moglo biti određeno da li je on bio zakonito razriješen svoje funkcije.» (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-20/01 od 4. maja 2001. godine).

8. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i u konkretnom slučaju. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da u postupku po apelantovoj prijavi za upis u sudski registar, koji apelant osporava nije odlučivano o njegovim građanskim pravima i obavezama, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Stoga, garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na ovaj postupak, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Takođe, apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, Ustavni sud primjećuje kako je predmetnim odlukama konstatovano da je apelantova prijava za upis u sudski registar nedopuštena jer apelant nije ovlašten za podnošenje takve prijave, budući da mu je prestao radni odnos u Zemljoradničkoj zadruzi, a sva ovlaštenja uprave i zastupnika prenesena su na likvidacionog upravnika. Ustavni sud zaključuje da se pobijanim odlukama odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti apelantove prijave za usklađivanje podataka u registru, a ne o apelantovim imovinskim pravima, pa se shodno tome, u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantovoj imovini u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija u i ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-558/07 (Š. R.) | Sudska praksa | Aktio