Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-727/07 (S. M.)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-727/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-727/07, rješavajući apelaciju Sulje Mušovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sulje Mušovića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-
Kžk-06-000003 od 18. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Suljo Mušović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 2. marta 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Kžk-06-000003 od 18. decembra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K-216/05 od 4. januara 2006. godine optuženi Sakim Kudić (u daljnjem tekstu: optuženi), po zanimanju advokat, oglašen je krivim za počinjeno krivično djelo prevare iz člana 282. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBIH), pa mu je na osnovu citirane zakonske odredbe, te na osnovu čl. 50. i 51. KZ FBIH, za počinjeno krivično djelo izrečena uslovna osuda, kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 mjeseca i istovremeno određeno da se utvrđena kazna neće izvršiti, ukoliko optuženi u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo krivično djelo. Nadalje, predmetnom presudom je apelantu kao oštećenom, na osnovu člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBIH), dosuđen postavljeni imovinsko-pravni zahtjev, pa je optuženi obavezan da mu isplati iznos od 5.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Takođe, presudom je optuženi, na osnovu člana 299. tačka c. ZKP FBIH oslobođen optužbe za krivično djelo pravne radnje učinjene na štetu H.H. i S.H.
3. Protiv presude Općinskog suda broj K-216/05 od 4. januara 2006. godine žalbe su izjavili Kantonalni tužilac u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni tužilac) i optuženi. Odlučujući po žalbama, Kantonalni sud je donio presudu broj 009-0-KŽ-06-000066 od 13. jula 2006. godine, kojom je odbio kao neosnovanu žalbu Kantonalnog tužioca, dok je žalbu optuženog uvažio i ukinuo presudu Općinskog suda broj K-216/05 od 4. januara 2006. godine u odnosu na osuđujući dio presude, te, u skladu sa članom 330. stav 1. ZKP FBIH, odredio održavanje pretresa pred Kantonalnim sudom.
4. Nakon održanog javnog pretresa, Kantonalni sud je donio presudu broj 009-0-Kžk-06-
000003 od 18. decembra 2006. godine, kojom je optuženog oslobodio optužbe za krivično djelo prevare iz člana 282. stav 1, u vezi sa stavom 1. ranije važećeg KZ FBIH, dok je prema optuženom na osnovu člana 298. stav 1. tačka f ZKP FBIH odbijena optužba za krivično djelo pravne radnje učinjene na štetu H.H. i S.H. Takođe, predmetnom presudom je apelant sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućen na parnicu.
5. Iz njegovih navoda proizilazi da se apelant se žali kako je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je predmetna presuda zasnovana na lažnim izjavama optuženog i svjedoka Đ.S, te izlaže hronologiju događaja vezanih za navodno počinjeno krivično djelo prevare.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definisani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.
8. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP 408/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović