Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-769/07 (A.Ć.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-769/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-769/07, rješavajući apelaciju A.Ć, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A.Ć, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-000 632 od 12. decembra 2006. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj GŽ-235/05 od 26. januara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. A.Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, podnio je, 5. marta 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 632 od 12. decembra 2006. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj GŽ-235/05 od 26. januara 2006. godine (u daljnjem tekstu: Okružni sud).

2. Presudom Osnovnog suda u Gradišci broj P.297/04 od 20. septembra 2004. godine, obavezan je tuženi S.B. da apelantu preda u posjed putničko motorno vozilo, bliže označeno u dispozitivu presude, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 280 KM. Takođe, predmetnom presudom apelant je odbijen sa tužbenim zahtjevom u odnosu na drugotuženog M.Đ.

3. Okružni sud je presudom broj GŽ-235/05 od 26. januara 2006. godine uvažio žalbu tuženog S.B. protiv presude Osnovnog suda broj P.297/04 od 20. septembra 2004. godine, preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio tužbeni zahtjev apelanta u odnosu na tuženog S.B, te ga obavezao da tuženom S.B. nadoknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 1.020, 00 KM zajedno za zakonskom zateznom kamatom, dok je odbio preostali dio zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka, koji je postavio tuženi S.B.

4. Protiv presude Okružnog suda broj GŽ-235/05 od 26. januara 2006. godine, apelant je, 6. marta 2006. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 632 od 12. decembra 2006. godine, reviziju odbacio. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu Zakon o parničnom postupku) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM, dok je članom 321. stav 2. istog zakona propisano da ukoliko se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost spora koju je tužitelj označio u tužbi. Vrhovni sud je konstatovao da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, te da apelant u tužbi nije označio vrijednost spora, niti je sud sa takvom tužbom postupio kao sa neurednim podneskom u smislu člana 109. ranijeg Zakona o parničnom postupku, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe. Takođe, Vrhovni sud je primjetio da vrijednost predmeta spora nije određena ni do okončanja prvostepenog postupka, iako je to, u smislu člana 321. stav 1. Zakona o parničnom postupku, bilo moguće učiniti do početka raspravljanja o glavnoj stvari. Vrhovni sud je zaključio da se u toj situaciji dozvoljenost revizije cijeni prema osnovici na koju je plaćena taksa na tužbu, odnosno prema visini plaćene sudske takse. Shodno navedenom, Vrhovni sud je utvrdio da je apelant na ime takse na tužbu uplatio iznos od 150,00 KM, te je podsjetio da se prema članu 21. stav 1. Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 18/99) u parničnom postupku takse plaćaju prema vrijednosti predmeta spora. Prema tome, Vrhovni sud je zaključio da, ako je na ime takse na tužbu plaćen iznos od 150,00 KM, znači da je osnovica za ovu uplatu bila manja od 5.000,00 KM, jer je tarifnim brojem 1 Taksene tarife („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 18/99), propisano da se na vrijednost premeta spora do 5.000,00 KM plaća taksa od 300,00 KM. Iz svega navedenog, Vrhovni sud je zaključio da vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju, pa tako ni vrijednost pravosnažne presude koja se pobija revizijom, ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te je reviziju odbacio kao nedozvoljenu primjenom člana 247. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelant samtra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Prokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je Vrhovni sud u njegovom slučaju trebao dozvoliti reviziju primjenom člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U skladu sa praksom Ustavnog suda, ukoliko je odbačena pravilnom primjenom člana 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, revizija predstavlja neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluku Ustavnog suda broj AP-3044/06 od 18. oktobra 2007. godine). Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju revizija nedjelotvoran pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda broj GŽ-

235/05 od 26. januara 2006. godine.

9. Obzirom da je apelant izjavio reviziju 6. marta 2006. godine, nesporno je da je presudu Kantonalnog suda broj GŽ-235/05 od 26. januara 2006. godine primio prije tog datuma, a kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. marta 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-769/07 (A.Ć.) | Sudska praksa | Aktio