Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-789/07 (TK "Bosna" d.o.o. Sanski Most)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-789/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 789/07, rješavajući apelaciju TK "Bosna" d.o.o. Sanski Most, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija TK "Bosna" d.o.o. Sanski Most podnesena zbog nerazumnog trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. TK "Bosna" d.o.o. Sanski Most (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Nijaz Hadžić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 12. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumnog trajanja izvršnog postupaka pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu radi naplate dosuđenih potraživanja iz radnog odnosa.

2. Enver Sedić (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenj) je 3. jula 2003. godine podnio prijedlog za izvršenje presude Općinskog suda, broj Rs-91/02 od 7. oktobra 2002. godine, kojom je poništena odluka direktora apelanta, broj 16/02 od 24. janara 2002. godine i broj 16/02-2 od 20. maja 2002. godine, o prestanku radnog odnosa tražioca izvršenja. Istom presudom je obavezan apelant da tražioca izvršenja vrati u radni odnos i rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima stečenim u radu, te da mu isplati naknadu plate u ukupnom iznosu od 5.738,00 KM, kao i da naknadi troškove postupka u iznosu od 80 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Općinski sud je je prihvatio prijedlog tražioca izvršenja i donio rješenje o izvršenju broj I-647/03 od 2. augusta 2003. godine. Protiv ovog rješenja apelant je podnio prigovor i prijedlog za odlaganje izvršenja u kojem je istakao da je protiv presuda Općinskog suda podnio vanredni pravni lijek. Općinski sud je rješenjem, broj I-647/03 od 4. septembra 2003. godine prigovor apelanta odbio kao neosnovan. Stavom II dispozitiva predmetnog rješenja, prijedlog apelanta za odlaganje izvršenja je, također, odbijen kao neosnovan.

4. Žalbu apelanta izjavljenu na rješenje Općinskog suda u kojoj ponavlja razloge iznesene u toku dotadašnjeg postupka i osporava utvđeno činjenično stanje i pravilnu primjenu materijalnog i procesnog prava, Kantonalni sud je rješenjem, broj Gž-857/03 od 30. decembra 2003. godine, odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. Općinski sud je rješenjem, broj I-647/03 od 23. aprila 2004. godine, usvojio prijedlog tražioca izvršenja i odredio izvršenje pljenidbom pokretnih stvari apelanta, i to na stvarima pobliže navedenim u tačci I dispozitiva predmetnog rješenja. Tačkom II dispozitiva predmetnog rješenja sud je rješenje o izvršenju, broj I-647/03 od 1. augusta 2003. godine, ukinuo u dijelu kojim je naložena pljenidba i prenos novčanih sredstava sa računa apelanta, dok je u ostalom dijelu rješenje od 1. augausta 2003. godine ostalo nepromjenjeno.

6. Apelant je protiv navedenog rješenja Općinskog suda od 23. aprila 2004. godine izjavio prigovor, koji je rješenjem Općinskog suda, broj 11. novembra 2004. godine, odbačen kao nedozvoljen.

7. Apelant je protiv rješenja Općinskog suda od 11. novembra 2004. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu u Bihaću. Općinski sud je rješenjem, broj I-647/03 od 22. januara 2007. godine, zatražio od apelanta da dopuni žalbu izjavljenu protiv rješenja od 11. novembra 2004. godine, shodno članu 205. Zakona o parničnom postupku FBiH.

8. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava iz čl. 7. i 17. Evropske konvencije, te pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

10. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenja donosena u postupku izvršenja pravosnažne presude Općinskog suda, broj Rs-91/02 od 7. oktobra 2002. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi, odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84, O.I. 46, str. 225). Navedenu praksu usvojio je i Ustavni sud, te je također zauzeo stav da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava u slučaju da apelant propusti da iznese u parničnom postupku relevantnu činjenicu čije bi iznošenje možda utjecalo na drugačiji ishod tog parničnog postupka, jer iznošenje te činjenice u izvršnom postupku nije dovelo i nije moglo ni dovesti do novog i posebnog određivanja apelantovih građanskih prava u odnosu na parnični postupak (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine)

11. U odnosu na ostale apelantove navode kako je Ustavni sud već utvrdio da se postupak izvršenja pravosnažne presude nije ticao određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, proizilazi da se i ostali apelantovi navodi moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-789/07 (TK "Bosna" d.o.o. Sanski Most) | Sudska praksa | Aktio