Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-810/08 (S. T.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Postupak upisa u sudski registar
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-810/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 810/08, rješavajući apelaciju Sejfudina Tokića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sejfudina Tokića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Pž-

07-000776 od 6. februara 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 065-0-REG-07-003258 iz veza R-I-3/05 od 8. novembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Sejfudin Tokić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa advokat Esad Hrvačić, podnio je 17. marta 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Pž-07-000776 od 6. februara 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-0-REG-07-003258 iz veza R-I-3/05 od 8. novembra 2007. godine. Apelant je u apelaciji i u dopuni apelacije od 21. marta 2008. godine zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio Općinskom sudu da vrši bilo kakve promjene u registru privrednih društava u predmetu broj R-I-9/02 kojim je registrovana Socijaldemokratska unija Bosne i Hercegovine, da sve promjene koje su nastale nakon 20. maja 2005. godine stavi van snage do donošenja odluke o apelaciji te da se odluka o privremenoj mjeri zabilježi u registru privrednih društava Općinskog suda.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj 065-0-REG-07-003258 iz veza R-I-3/05 od 8. novembra 2007. godine, rješavajući po prijedlogu predlagatelja Socijaldemokratske unije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: predlagatelj), radi upisa u registar promjene lica ovlaštenih za zastupanje, izmijenjena je tačka 6. rješenja Kantonalnog suda, broj R-I-9/02 od 20. decembra 2002. godine, tako da su za zastupanje i predstavljanje predlagatelja ovlašteni Ivo Komšić-V.D. predsjednika stranke te Miro Lazović i Mustafa Resić-dopredsjednici stranke.

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je rješenjem Kantonalnog suda, broj R-I-9/02 od 20. decembra 2002. godine, predlagatelj registrovan kao politička organizacija te da su rješenjima istog suda, broj R-I-2/03 iz veza R-I-9/02 od 24. aprila 2003. godine i R-I-3/05 iz veza R-I-2/03 od 20. maja 2005. godine, izvršeni upisi promjena lica ovlaštenih za zastupanje. Dalje je navedeno da je predlagatelj 25. oktobra 2007. godine podnio zahtjev za upis promjena u sudskom registru koje se odnose na promjenu lica ovlaštenih za zastupanje i predstavljanje, te da je sud ocjenom provedenih dokaza (uvid u Odluku glavnog odbora predlagača o brisanju apelanta iz evidencije članstva, Odluku o imenovanju vršioca dužnosti predsjednika, Statut stranke i rješenje Kantonalnog suda broj, R-I-3/05 iz veza R-I-2/03 od 20. maja 2005. godine), utvrdio da je zahtjev osnovan. Sud je odluku zasnovao na odredbama člana 23. Zakona o političkim organizacijama a u vezi sa članom 27. Zakona o sudovima F BiH te članom 7. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u F BiH.

4. Odlučujući u postupku po žalbi, Kantonalni sud je donio rješenje, broj 009-0-Pž-07-

000776 od 6. februara 2008. godine, kojim jeodbio kao neosnovane žalbe apelanta i još pet zainteresiranih osoba te potvrdio rješenje Općinskog suda, broj 065-0-REG-07-003258 iz veza R-I-

3/05 od 8. novembra 2007. godine. U obrazloženju rješenja je naveden sadržaj uloženih žalbi, koje su ukazivali kako na propuste u proceduri glasanja za brisanje apelanta iz evidencije članstva SDU tako i na povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje kao i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane prvostepenog suda te povrede političkih prava apelanta. Predlagatelj je predložio da se žalbe odbiju kao neosnovane. Sud je zaključio da je prvostepeni sud ispitao sve okolnosti slučaja koje su bile bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u predmetu upisa promjene u sudski registar, da je pravilno utvrdio činjenično stanje te da je prilikom odlučivanja pravilno primijenio procesno i materijalno pravo. Dalje je navedeno da je registracija političkih organizacija regulirana odredbama Zakona o političkim organizacijama ali i odredbama Zakona o registraciji poslovnih subjekata u F BiH, kojim je regulirano da se odredbe tog zakona shodno primjenjuju i na subjekete koji nisu poslovni, odnosno na pravna lica ili ustanove čiji je upis u sudski registar određen posebnim zakonom. Sud je na kraju konstatirao da odluka predlagatelja o brisanju apelanta iz evidencije članstva sadrži pouku o pravnom lijeku kojom se zainteresirano lice upućuje da može podnijeti žalbu Kongresu predlagatelja te budući da apelant osporava tu odluku, bez da je sudu dostavio dokaz da se protiv te odluke žalio na način propisan Statutom predlagatelja, niti je dostavio dokaz da je Kongres predlagatelja, čija je odluka o pravilnosti te odluke konačna, stavio van snage odluku o brisanju apelanta iz članstva stanke te je sud zaključio da su žalbeni navodi apelanta neosnovani a upis u registar pravilno izvršen.

5. Apelant smatra da je osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povreda ovog prava po apelantu se ogleda u pogrešno utvrđenim činjenicama i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Apelant tvrdi da prvostepeni sud nije na osnovu dostavljenih odluka mogao izvršiti promjenu upisa budući da su predmetne odluke nezakonite i donesene po pogrešnoj proceduri. U dopuni apelacije apelant ističe da mu je postupanjem drugostepenog suda povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije budući da je apelantova žalba odbijena bez valjanog razloga.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Obzirom da apelant smatra da je osporenim rješenjima, kojim je izvršena promjena lica ovlaštenih za zastupanje i predstavljanje predlagača, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantov slučaj.

8. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

9. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.

10. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na apelantov slučaj. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, izmijene rješenja o upisu u sudski registar u dijelu koji se odnosi na određivanje lica ovlaštenih za zastupanje i predstavljenje predlagača, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Apelant dalje navodi da mu je rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju navodi apelanta o kršenju ovog prava se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom postupku ratione materiae inkompatibilnisa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i apelantovi navodi o povredi člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-810/08 (S. T.) | Sudska praksa | Aktio