Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-844/07 (M. A.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-844/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 844/07, rješavajući apelaciju Mirze Ahmedovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirze Ahmedovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegvoine, broj Rev-1033/05 od 26. decembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirza Ahmedović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vareša, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Amir Salihagić i Armin Mušija, podnio je 19. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegvoine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-1033/05 od 26. decembra 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-

114/01 od 15. aprila 2005. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelanta i tužitelja A.A. (u daljnjem tekstu: A.A), te je obavezan "BBM AMFIBOLIT" d.o.o. Vareš (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 26.000,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. aprila 2005. godine do isplate, te tužitelju A.A. na ime materijalne štete iznos od 2.254,00 KM sa zakonskom kamatom počev od 8. augusta 2001. godine pa do isplate, a sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva apelant i tužitelj A.A. su odbijeni. Predmetnom presudom tuženi je obavezan naknaditi apelantu i tužitelju A.A. troškove parničnog postupka u iznosu od 5.085,20 KM. Apelant i tuženi su protiv presude Općinskog suda podnijeli žalbu Kantonalnom sud.

3. Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž- 771/05 od 27. juna 2005. godine, djelimično je uvažena žalba apelanta i stav 1. izreke prvostepene presude preinačen tako da je tuženi obavezan na ime naknade nematerijalne štete apelantu isplati ukupan iznos od 32.400,00 KM, sve sa zakonskom kamatom počev od 15. aprila 2005. godine pa do isplate, a u preostalom dijelu žalba apelanta je odbijena, kao i žalba tuženog i prvostepena presuda potvrđena. Apelant i tuženi su protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu.

4. Vrhovni sud je presudom, broj Rev-1033/05 od 26. decembra 2006. godine, reviziju tuženog odbio kao neosnovanu, a reviziju apelanta odbacio, obrazlažući da je nedopuštena jer je «odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03), propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM». Kako je apelant u konkretnom slučaju revizijom pobijao samo kamate koje ne predstavljaju glavni zahtjev, nego sporedno potraživanje to ista nije dozvoljena, shodno članu 316. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, kojim je propisano da se za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije «kao vrijednost predmeta spora uzima [...] u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva», dok se «[k]amate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju [...] u obzir pri odredivanju vrijednosti spora ako ne cine glavni zahtjev». Također je zaključeno da, po ocjenu Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3. člana 237. Zakona o parničnom postupku jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegocvine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena presudom Vrhovnog suda, broj Rev-1033/05 od 26. decembra 2006. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-771/05 od 27. juna 2005. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je presuda Vrhovnog suda donesena 26. decembra 2006. godine. Apelant je, dakle, presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. marta 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-844/07 (M. A.) | Sudska praksa | Aktio