Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-929/06 (Kantonalno javno pravobranilaštvo Vitez)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo · čl. 40
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99 i 7/00)
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-929/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-929/06, rješavajući apelaciju Kantonalnog javnog pravobranilaštva Vitez, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kantonalnog javnog pravobranilaštva Vitez podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-159/05, od 22. novembra 2005. godine zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Kantonalno javno pravobranilaštvo Vitez (u daljnjem tekstu: apelant), sa sjedištem u Vitezu, zastupano po kantonalnoj javnoj pravobraniteljici Azijadi Šaćirbegović, podnio je 24. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-159/05, od 22. novembra 2005. godine.
2. Kantonalno javno pravobranilaštvo Vitez je podnijelo tužbu Općinskom sudu u Vitezu radi utvrđivanja ništavosti ugovora o otkupu stana u Ulici Stjepana Radića broj 8, 4. sprat, stan broj 11, u površini od 86 m², sklopljenog dana 28. decembra 1999. godine, između Bratstva Novi Travnik Poslovni sustav d.o.o. Novi Travnik, kao vlasnika stana, i Nike Cvitanovića, iz Novog Travnika, kao kupca u svojstvu nosioca stanarskog prava (ugovor je ovjeren od strane nadležnog kantonalnog pravobranitelja). Tužitelj u tužbi je tvrdio da je ugovor protivan pozitivnim propisima, jer je taj stan izuzet od prodaje na osnovu člana 40. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01), s obzirom da je u „novogradnji“, te zgrada nije tehnički primljena. Nadalje, tužitelj je tvrdio da je ništav ugovor i iz razloga što vlasnik stana nije Poslovni sustav d.o.o. Novi Travnik, već BNT Tvornica Mašina i Hidraulike Novi Travnik, koja je predmetni stan, na osnovu Odluke broj 1192/89, od 4. decembra 1989. godine dodijelila svome radniku.
3. Prvostepenom presudom Općinskog suda u Vitezu, broj Gs. 34/00, od 8. juna 2001. godine, a koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-569/04, od 24. juna 2004. godine, odbijena je tužba kao neosnovana. U obrazloženju presude se navodi da tužitelj ima aktivnu legitimaciju u predmetnom postupku, jer tužitelj ovjerava kupoprodajne ugovore za stanove na kojima postoji stanarsko pravo na osnovu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Nadalje, prvostepeni sud je obrazložio da su pogrešni navodi tužitelja da predmetna zgrada nije tehnički primljena. Naime, na osnovu dokaznog postupka utvrđeno je da je predmetna zgrada dobila upotrebnu dozvolu od Službe za urbanizam i stambena pitanja Novi Travnik, broj. 03-360-17-3-7/99, dana 15. decembra 1999. godine. Na kraju, prvostepeni sud je odbio da utvrđuje pravo vlasništva nad predmetnim stanovima, te dao obrazloženje da to nije neophodno s obzirom da su oba pravna subjekta, koja tvrde da imaju u vlasništvu predmetne stanove, dali suglasnost za otkup stanova.
4. Protiv drugostepene presude apelant je izjavio reviziju. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-159/05, od 22. novembra 2005. godine, revizija je odbijena iz razloga što apelant nema aktivnu legitimaciju da pokrene postupak ove prirode. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je obrazlažio ovu činjenicu time što smatra da apelant ima nadležnost da ovjerava kupoprodajne ugovore za stanove na kojima postoji stanarsko, ali da ovo nije taj postupak, već da se radi o postupku pobijanja valjanosti ugovora (relativna ništavost), jer je, prema apelantu, sporno vlasništvo nad predmetom kupoprodaje. Postupak relativne ništavosti može pokrenuti samo ono lice koje tvrdi da su mu povrijeđena vlasnička prava. Prema tome, ne radi se o postupku utvrđivanja apsolutne ništavosti ugovora, u kom slučaju bi „svako zainteresovano lice“ imalo pravo pokrenuti jedan takav postupak, pa, samim tim, i apelant.
5. Apelant tvrdi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava, apelant vidi u činjenici da su sudovi arbitrarno utvrdili činjenično stanje, pogrešno primijenili materijalno pravo, te učinili bitne povrede odredbi parničnog postupka.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Apelant tvrdi, u svojoj apelaciji, da su mu povrijeđena njegova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kao prvi uslov za ratione personae primjenu ovih ustavnih prava iz Evropske konvencije, apelant mora dokazati da je pobijanim presudama pogođen u „svojoj“ pravnoj poziciji, inače, zaštićenoj ustavnim pravima, na koje se poziva. Ustavni sud ukazuje da aktivnu legitimaciju, u tom smislu, ima onaj „čije građansko pravo ili obaveza se utvrđuje“, tj. „pravo na imovinu“.
8. Činjenice konkretnog predmeta ukazuju, međutim, da se ne radi o vlasništvu, kao „građanskom pravu“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i „prava na imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, apelanta. Šta više, to apelant i ne ističe u svojoj apelaciji. Iz činjenica je sporno ko je vlasnik predmetnog stana, jer, prema navodima apelanta, Bratstvo Novi Travnik Poslovni sustav d.o.o. Novi Travnik tvrdi da je njegova, te se ponaša u pravnom prometu tako, dok apelant tvrdi da je stan vlasništvo BNT Tvornice Mašina i Hidraulike d.o.o. Novi Travnik, a koja je, prema rješenju Višeg suda u Zenici, od 30. maja 1996. godine, u vlasništvu Republike Bosne i Hercegovine (državni kapital). Prema tome, apelant niti u jednoj o eventualnih opcija ne tvrdi da se radi o „njegovoj“ imovini, već o imovini drugog pravnog subjekta, koji je u vlasništvu „države“.
9. Pitanje „pogođenosti“ u vlastitoj pravnoj poziciji ne treba miješati sa pitanjem zakonskog prava određenog pravnog ili fizičkog, privatnog ili javnog, lica ili, pak, kao u konkretnom slučaju, jednog organa administrativno-teritorijalne jedinice (kantona) da preduzima pravne radnje u ime onog čija su imovinska prava povrijeđena. To su pitanja koja se tiču prava zastupanja strana u postupcima. Tako, u skladu sa Zakonom o javnom pravobranilaštvu („Službene novine SBK“, broj 6/97) apelant je ovlašten da štiti pravne interese Kantona, njegovih organa itd. Međutim, u obavljanju te svoje zakonske funkcije, apelant ne može tvrditi da su povrijeđena „njegova“ prava, već može, u svojstvu zastupnika, tvrditi da su povrijeđena prava subjekta, za kojeg je zakonski ovlašten da ga zastupa.
10. Ustavni sud i Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) su, u svojoj dugogodišnjoj praksi, često imali slučaj da lice, koje ima zakonsko ovlaštenje ili punomoć da zastupa određeni subjekt, pred Ustavnim sudom, tj. Komisijom pogrešno tvrdi povredu svojih prava, umjesto prava subjekta koje zastupa. Tako, na primjer, direktor određenog preduzeća, iako je ovlašten za zastupa isto, pa da, čak, i pokreće i vodi sudske postupke, ne može tvrditi, u svoje ime, da su mu povrijeđena prava, već mora tvrditi da su povrijeđena prava preduzeća (CH/03/14433, Merima Pedljić protiv Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti od 7. novembra 2005. godine, tačka 5). Isti slučaj je i sa vlasnikom preduzeća (CH/00/4745, Nasir i Dževad Fazlić protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti, od 14. decembra 2005. godine, tačka 12). Slično, direktor jedne škole ne može tražiti povredu svojih prava, ako, u stvari, tvrdi povredu prava subjekta kojeg zastupa - škole (CH/02/9456, Ismet Bećiragić protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 11. septembra 2006. godine, tačka 15).
11. Ne ulazeći u pitanje da li apelant ima pravo zastupati BNT Tvornicu Mašina i Hidraulike d.o.o. Novi Travnik, s obzirom na državni kapital u njemu, Ustavni sud naglašava da je apelant podnio apelaciju u svoje ime, mada tvrdi povredu prava iz Ustava Bosne i Hercegovine za drugog pravnog subjekta. Prema tome, on nije pogođen u svojoj pravnoj poziciji, te, nema prava da bude apelant, već samo, in eventu, zastupnik pogođenog subjekta, a to pitanje Ustavni sud neće prejudicirati.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović