Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-969/07 (E. A.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-969/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 969/07, rješavajući apelaciju Ešrefe Adžem, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ešrefe Adžem podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom travniku, broj Gž-192/05 od 7. februara 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Bugojnu, broj P-408/04 od 9. decembra 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ešrefa Adžem (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, koju zastupa Stjepan Vukadin, advokat iz Bugojna, podnijela je 31. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-192/05 od 7. februara 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-408/04 od 9. decembra 2004. godine.

2. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Bugojnu, broj P-801/87 od 20. februara 1987. godine, utvrđeno je da je Suad Adžem (u daljnjem tekstu: tužitelj) stekao pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama označenim kao k.č. br. 1074/5 upisanoj u zk. ul. 472, k.č. br. 1073/12, upisanoj u zk. ul. 1059 i k.č. br. 1052/7 upisana u zk. ul. 360, koje su po katastru označene kao k.č. br. 1540, 1562 (ili 1362), 2317 K.O. Poriče, te su apelantica i drugi tuženi dužni trpiti da se navedene nekretnine na osnovu ove presude otpišu sa imena i vlasništva istih u zemljišnim knjigama, a upišu na ime i vlasništvo tužitelja.

3. Apelantica je, 20. maja 2004. godine, Općinskom sudu podnijela prijedlog za ponavljanje postupka koji je pravosnažno okončan presudom Osnovnog suda u Bugojnu, broj P-

801/87 od 20. februara 1987. godine. Općinski sud je rješenjem, broj P-408/04 od 9. decembra 2004. godine, odbacio prijedlog za ponavljanje postupka kao nedopušten. Apelantica je protiv rješenja Općinskog suda ponijela žalbu Kantonalnom sudu.

4. Kantonalni sud je rješenjem, broj Gž-192/05 od 7. februara 2007. godine, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog suda. U obrazloženju svog rješenja, Kantonalni sud je naveo da apelantica nije dostavila relevantne dokaze za za obnovu postupka.

5. Apelantica smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i onovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na rješenje koje je donoseno u postupku u kojem je Kantonalni sud odlučivao o zahtjevu apelantice za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Bugojnu, broj P-801/87 od 20. februara 1987. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi Odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta».

8. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 563/05 od 28. juna 2005. godine), Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o prijedlogu apelantice za ponavljanje postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje njenih građanskih prava i obaveza.

9. Ustavni sud u smislu principa izraženog u prethodnoj tačci ove odluke zaključuje da se cijeli postupak po prijedlogu apelantice za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka povodom kojeg je donesena pobijana odluka, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu garancija prava na pravično suđenje. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, pa stoga ishod takve procedure ni na koji način nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje koje se apelacijom postavlja ne ulazi u domen člana 6. stav

1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. Apelantica također navodi da je zbog odbijanja njenog zahtjeva za ponavljanje postupka došlo do povrede prava na imovinu, te da je u tom smislu povrijeđen člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelantica pobija odluke donesene u postupku po zahtjevu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, u kojem sudovi nisu mogli ulaziti u ocjenu zakonitosti odluke donesene u pravosnažno okončanom praničnom postupku. Također, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom zahtjeva za obnovu pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelantice, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-969/07 (E. A.) | Sudska praksa | Aktio