Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-994/07 (R. T.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-994/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-994/07, rješavajući apelaciju Radoslave Tepavčević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radoslave Tepavčević, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U-1987/05 od 27. februara 2007. godine, rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo broj 27/02-23-15034/05 od 21. jula 2005. godine i zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23/1-372-

3027/98 od 6. juna 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Radoslava Tepavčević (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je, 3. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-1987/05 od 27. februara 2007. godine, rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo ( u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-15034/05 od 21. jula 2005. godine i zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo ( u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23/1-372-3027/98 od 6. juna 2005. godine.

2. Zaključkom Uprave broj 23/1-372-3027/98 od 6. juna 2005. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-15034/05 od 21. jula 2005. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za vraćenje u posjed stana u ulici Avde Jabučice broj 54, u Sarajevu.

3. Apelantica je protiv rješenja Ministarstva broj 27/02-23-15034/05 od 21. jula 2005. godine podnijela tužbu Kantonalnom sudu, koji je presudom broj U-1987/05 od 27. februara 2007. godine tužbu odbio. Kantonalni sud je konstatovao da je apelantica, 15. septembra 1998. godine, podnijela zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana i da je postupak po tom zahtjevu obustavljen zaključkom Uprave broj 23/1-372-3027/98 od 3. maja 2000. godine, zbog toga što je apelantica odustala od zahtjeva. Naime, Kantonalni sud je utvrdio da je apelantica, 17. aprila 2000. godine, dala pismenu izjavu da odustaje od zahtjeva za povrat predmetnog stana, u kojoj je, između ostalog, navela da se nalazi u Kanadi i da nema namjeru da se vraća u Sarajevo, te da se odriče prava na žalbu na zaključak Uprave o obustavljanju postupka, kao i da je saglasna da isti bude pravosnažan sa danom donošenja. Shodno naprijed navedenom, Kantonalni sud je zaključio da su organi uprave pravilno tretirali zahtjev za vraćanje predmetnog stana, koji je apelantica 16. marta 2005. godine iz Kanade poslala prvostepenom organu, kao novi zahtjev za povrat stana. U vezi sa tim, Kantonalni sud je ukazao da je članom 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01 i 56/01), propisano da se zahtjev za vraćanje stana u posjed morao podnijeti do 4. jula 1999. godine za stanove koji su proglašeni napuštenim i do 4. oktobra 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim, dok je članom 18e. istog zakona propisano da nosilac stanarskog prava na uništenom ili oštećenom stanu može izuzetno od odredbe člana 5. ovog Zakona, podnijeti zahtjev za povrat stana u roku do 30. juna 2002. godine. S obzirom da je apelantica zahtjev za vraćanje u posjed podnijela 16. marta 2005. godine, odnosno nakon isteka rokova iz člana 5. 18e. Zakona o prestanku primjene, Kantonalni sud je zaključio da su organi uprave pravilno odlučili kada su predmetni zahtjev odbacili kao neblagovrmen. Nadalje, Kantonalni sud je konstatovao da su neosnovani apelantičini navodi kojima je tvrdila da je izjavu od 17. aprila 2000. godine dala pod prisilom, jer je, zbog sadržaja te izjave, potpisa apelantice na istoj, te činjenice da je stalno nastanjena u Kanadi od 1994. godine, zaključio da eventualni pritisak korisnika stana na apelanticu nije realan niti objektivan. Takođe, Kantonalni sud je utvrdio da apelantica nije pružila dokaz da je podnijela zahtjev za izvršenje odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) kojom je uvrđeno da je na dan 1. aprila 1992. godine bila nosilac stanarskog prava na predmnetnom stanu, te da joj se isti vraća u posjed, osim što je priložila izjavu N.D.T, koju je ta osoba dala u Kanadi, i u kojoj je navedeno da je N.D.T polovinom juna 2000. godine iz Prijedora preporučenom pošiljkom poslala zahtjev za izvršenje odluke CRPC, ali da ta izjava nije dovoljan dokaz da je isti podnesen.

4. Apelantica u apelaciji u suštini ponavlja žalbene navode iznesene u upravnom postupku i upravnom sporu, te tvrdi su osporenim odlukama povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te iz člana 13. Evropske konvencije, kao i iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Apelantica predlaže da se osporene odluke ponište i predmet vrati na ponovni hitni postupak, te da joj se dodijeli novčani iznos od 5.000 KM, na ime kompenzacije zbog pretrpljenih duševnih bolova.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Prema članu 5. Zakona o prestanku primjene, rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed stanova koji su proglašeni napuštenim je 4. juli 1999. godine, i 4. oktobar 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim, a članom 18e. istog Zakona je predviđeno da nosilac stanarskog prava na uništenom ili oštećenom stanu može izuzetno od odredbe člana 5. ovog Zakona, podnijeti zahtjev za povrat stana u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, što znači zaključno sa 30. junom 2002. godine. U konkretnom slučaju, apelantica je, 15. septembra 1998. godine, podnijela zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana, ali je postupak po tom zahtjevu obustavljen zaključkom Uprave broj 23/1-372-3027/98 od 3. maja 2000. godine. Nakon toga, 16. marta 2005. godine aplantica je ponovo podnijela zahtjev za vraćanje u posjed, koji je osporenim odlukama odbačen kao neblagovremen, jer je podnesen nakon rokova iz gore citiranih članova.

8. Da bi se u postupku pred Ustavnim sudom, moglo raspravljati o povredi prava zaštićenih Ustavom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat u posjed stana ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Kako apelantica nije podnijela blagovremeno zahtjev za povrat predmetnog stana, niti je uspjela opravdati ovaj svoj propust, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva Upravi za stambena pitanja, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev, na temelju koje nadležni organi i Kantonalni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-994/07 (R. T.) | Sudska praksa | Aktio