Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1170/07 (D. V.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Ostavinski postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1170/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1170/07, rješavajući apelaciju Dragomira Vukmirovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragomira Vukmirovićapodnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-06-

000 708 od 6. februara 2007. godine i Dopunskog rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda u Modriči broj O-17/95 od 10. oktobra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragomir Vukmirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dugog Polja, opština Modriča, kojeg zastupa Božo Cvijanović, advokat iz Doboja, podnio je 19. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-06-000 708 od 6. februara 2007. godine i Dopunskog rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj O-17/95 od 10. oktobra 2005. godine.

2. Osnovni sud je donio Dopunsko rješenje o nasljeđivanju broj O-17/95 od 10. oktobra 2005. godine kojim su, na naknadno pronađenoj imovina umrlog Vase Vukmirovića bliže opisanoj u izreci rješenja, kao zakonski nasljednici proglašeni apelant sa dijelom 9/16, Jovanka Okolić sa dijelom 1/8 i Milenko Vukmirović sa dijelom 5/16. Istim rješenjem je izvršena sporazumna dioba imovine između nasljednika na način kako je to opisano u izreci rješenja. U obrazloženju svog rješenja Osnovni sud je naveo da su nasljednici, nakon što su se prihvatili svojih zakonskih nasljednih dijelova, kao i dijelova kojih su se u njihovu korist odrekli drugi nasljednici, sporazumno predložili diobu i način diobe imovine, koju je sud unio u rješenje o nasljeđivanju na osnovu člana 233. Zakona o nasljeđivanju, budući da je utvrdio da se radi o pravima kojima nasljednici mogu raspolagati.

3. Odlučujući o žalbi apelanta protiv Dopunskog rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda broj O-17/95 od 10. oktobra 2005. godine Okružni sud je donio Rješenje broj 013-0-Gž-06-000 708 od 6. februara 2007. godine kojim je žalba apelanta odbijena i pobijano rješenje potvrđeno. U obrazloženju svog rješenja Okružni sud je naveo da su neosnovani žalbeni navodi apelanta da je bio u zabludi prilikom diobe imovine, budući da je bio prisutan na licu mjesta kada je vršena dioba imovine, te da je pred prvostepenim sudom 10. oktobra 2005. godine dao nasljednčku izjavu kojom se saglasio da na ime svog nasljednog dijela dobije parcele koje su bliže navedene u izreci prvostepenog rješenja.

4. Apelant smatra da su mu pobijanim odlukama povrijeđena prava iz člana II Ustava Bosne i Hercegovine, člana 1, 6, 13, 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li se konkretni postupak pred redovnim sudovima može smatrati «sporom» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kojem pravu odgovara član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa postojanjem «spora» o pravu ili činjenicama, Ustavni sud ukazuje na principe iznijete u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i na vlastitu jurisprudenciju prema kojoj ostavinski postupak, sam po sebi, ne predstavlja «spor» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Benthem protiv Holandije, presuda od 23. oktobra 1985. godine, Serija A, broj 97, strane 14-15, stav 32.; Ustavni sud, odluka broj U-65/02 od 26. septembra 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 43/03). U konkretnom slučaju, apelant osporava rješenja redovnih sudova koja su donesena u ostavinskom postupku. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog sudaza ljudska prava i Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u pogledu prava na pravično suđenje nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U vezi sa navodima apelanta o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud podsjeća da član

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kojem pravu odgovara član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, garantuje pravo svakoga na mirno uživanje njegove «imovine», što se konsekventno primjenjuje samo na postojeću imovinu neke osobe i ne garantuje pravo na sticanje imovine, bilo putem zakonskog nasljeđivanja ili dobrovoljnog raspolaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Marcx protiv Belgije od 13. juna 1979. godine, serija A broj 31, stav 50). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje je predmetna apelacija u odnosu na navodnu povredu pravo na imovinu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Apelant se žali i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek, nediskriminaciju i zabranu zloupotrebe prava iz čl. 13, 14. i 17. Evropske konvencije, u vezi sa pravom na pravično suđenje. Budući da su prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, navedena prava akcesorna, to se povreda ovih prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju, Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava iz čl. 13, 14. i 17. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1170/07 (D. V.) | Sudska praksa | Aktio