Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1178/07 (N. K.)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1178/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-1178/07, rješavajući apelaciju Nikole Kneževića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nikole Kneževića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-06-000 622 od 30. januara 2007. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj GŽ 324/04 od 18. aprila 2006. godine i presude Osnovnog suda u Rogatici broj P-90/03 od 21. novembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nikola Knežević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ustiprače, koga zastupa Časlav Semiz, advokat iz Novog Goražda, podnio je, 21. aprila 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 622 od 30. januara 2007. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj GŽ 324/04 od 18. aprila 2006. godine i presude Osnovnog suda u Rogatici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-90/03 od 21. novembra 2003. godine. Ustavni sud je, 9. oktobra 2007. godine, zatražio od apelanta da dopuni apelaciju u smislu člana 19. st. 2. i 6. Pravila Ustavnog suda. Apelant je, 27. oktobra 2007. godine, dostavio dopunu apelacije.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-90/03 od 21. novembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj GŽ 324/04 od 18. aprila 2006. godine, apelant je obavezan da tužitelju A.S. preda u posjed kuću tužitelja površine 42 m², koja se nalazi na parceli k.č. 2125/2 zv. Razine, upisana u p.l. 331 KO Ustiprača, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 KM.
3. Prema stanju spisa, apelant je 4. juna 2006. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu protiv presude Okružnog suda broj GŽ 324/04 od 18. aprila 2006. godine. Vrhovni sud je rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 622 od 30. januara 2007. godine odbacio reviziju. Vrhovni sud je konstatovao da u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora iznosi 1.000 KM, odnosno ne prelazi iznos od 10.000 KM, propisan članom 237. stav. 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP), te je ocijenio da odlučivanje po reviziji apelanta nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP.
4. Apelant smatra da su usporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U skladu sa praksom Ustavnog suda, ukoliko je odbačena pravilnom primjenom člana 237. st. 2. i 3. ZPP-a, revizija predstavlja neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluku Ustavnog suda broj AP-3044/06 od 18. oktobra 2007. godine). Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju revizija nedjelotvoran pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda broj GŽ 324/04 od 18. aprila 2006. godine.
8. Obzirom da je apelant izjavio reviziju 4. juna 2006. godine, nesporno je da je presudu Okružnog suda broj GŽ 324/04 od 18. aprila 2006. godine primio prije tog datuma, a kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. aprila 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović