Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1233/07 (J. S.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1233/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1233/07, rješavajući apelaciju Jasmina Salihbegovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmina Salihbegovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-06-

001053 od 15. februara 2007. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama, Odjeljenje u Kladnju, broj P-81/05-K od 15. maja 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasmin Salihbegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kladnja, podnio je 30. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06-001053 od 15. februara 2007. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama, Odjeljenje u Kladnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-81/05-K od 15. maja 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-81/05-K od 15. maja 2006. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta i majke apelanta, Hasnije Salihbegović (u daljnjem tekstu: H.S.), radi naknade štete, v.p.s. 415.114,92 KM, a kojim su tražili da se JP "Elektroprivreda" BiH d.d. Sarajevo iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: tužena) obaveže da im isplati ukupan iznos od 707.032,00 KM, od čega na ime štete na inovatorskom radu apelanta iznos od 374.199,93 KM, te za duševne patnje i bolove apelantu i H.S. iznos od po 133.132,80 KM, a sve u roku od 30 dana po prijemu presude uz naknadu troškova parničnog postupka. Predmetnom presudom je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Obrazlažući presudu, Općinski sud je naveo da je osnovan prigovor tužene o nedostatku aktivne legitimacije na strani apelanta, obzirom da apelant nije ugovorni korisnik električne energije sa tuženom, pa je na osnovu tih razloga tužbeni zahtjev apelanta i neosnovan. Takođe, sud je naveo da nije sporno među strankama da je tužena vršila obračun potrošnje elektirčne energije mjesečno, te su isti računi dostavljeni od strane tužene H.S, a koji dug nije platila. S obzirom na navedeno, sud je zaključio da je tužena imala pravni osnov za obustavu električne energije H.S. u smislu člana 106. stav 1. tačka 13. Opštih uslova za isporuku električne energije ("Službeni glasnik FBiH", broj 35/99), tako da nije osnovan ni tužbeni zahtjev H.S. za naknadu štete u smislu člana 154. stav 1. i člana 170. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Također, je odbijen kao neosnovan prigovor apelanta i H.S. da tuženi nije mogao isključiti električnu energiju H.S. bez prethodnog vođenja sudskog postupka i bez naloga suda, iz razloga što tuženoj pripada pravo da po naprijed navedenim Opštim uslovima obustavi isporuku preuzete, a neplaćene električne energije, neovisno od toga da li H.S. ima sredstava da uplati dug za potrošenu električnu energiju.

3. Odlučujući o žalbi apelanta i H.S, Kantonalni sud je Presudom, broj 003-0-Gž-06-

001053 od 15. februara 2007. godine, odbio žalbu kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio, ocjenjujući da je Općinski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.

4. Apelant smatra da su mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant također smatra da su mu povrijeđena prava iz poglavlja II član 6. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao i prava iz poglavlja VII član 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

8. U konkretnom slučaju, Kantonalni sud je presudom, broj 003-0-Gž-06-001053 od 15. februara 2007. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanata izjavljenu protiv presude Općinskog suda, broj P-81/05-K od 15. maja 2006. godine. U tužbi, prvostepenoj presudi Općinskog suda i presudi Kantonalnog suda je navedena vrijednost spora od 415.114,92 KM, dakle vrijednost veća od predviđenog limita od 10.000,00 KM do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati, pa je u smislu postojećih odredbi Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine dopuštena revizija protiv drugostepene presude. Prema tome, apelant je propustio da prije podnošenja apelacije, u zakonom predviđenom roku od 30 dana od dana prijema drugostepene presude Kantonalnog suda izjavi reviziju u parničnom postupku.

9. Pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1233/07 (J. S.) | Sudska praksa | Aktio