Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1367/06 (M. S.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Revizija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1367/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1367/06, rješavajući apelaciju Marine Savković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marine Savković, podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-

2031/03 od 20. februara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Marina Savković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Branislav Kosić advokat iz Banje Luke, podnijela je 9. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-2031/03 od 20. februara 2006. godine.

2. Rješavajući po tužbi apelanticinog oca, Drage Savkovića, Osnovni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je djelimičnu presudu, broj P-586/99 od 3. jula 2003. godine, kojom je obavezao tuženog AD «Autoprevoz putnički saobraćaj» Banja Luka (u daljnjem tesktu: tuženi) da apelanticinom ocu, na ime naknade štete u vidu razlike invalidske penzije i zarade koju bi ostvario da nije penzionisan, isplati iznos od 141.193, 47 KM, dok je tužbeni zahtjev u odnosu na zakonske zatezne kamate u iznosu od 21.932, 81 KM, odbio kao neosnovan.

3. Apelantica je rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda, broj O-284/04 od 20. oktobra 2004. godine, proglašena za zakonskog nasljednika umrlog oca Drage Savkovića. Potraživanje apelanticinog oca prema tuženom nije bilo predmet ostavine.

4. Odlučujući po žalbi tuženog, Okružni sud donio je presudu, broj Gž-2031/03 od 20. februara 2006. godine, kojom je djelimično uvažio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu, na način da je tuženog obavezao da apelanticinom ocu na ime naknade štete isplati iznos od 22.952, 33 KM sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 8.331, 45 KM računajući od 3. jula 2003. godine pa do isplate. U obrazloženju je navedeno da je, prema finansijskom nalazu, utvrđeno da visina potraživanja u konkretnom slučaju iznosi ukupno 22.952, 33 KM, od čega osnovni dug iznosi 14.620, 88 KM, a kamata 8.331, 45 KM.

5. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na imovinu, iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelantica je protiv pravomoćne presude Okružnog suda, kojom je njenom ocu umjesto iznosa od 141.193, 47 KM, koji je potraživao postavljenim tužbenim zahtjevom, dosuđen iznos od 22.952, 33 KM, mogla, obzirom da je je vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude veća od 10.000 KM, prema odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05), izjaviti reviziju Vrhovnom sudu, što apelantica nije učinila. Prema sudskoj praksi Ustavnog suda, revizija je efektivan pravni lijek koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelantica se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustila iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1367/06 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio