Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1390/06 (Kompanija Elins Panić Kep)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Revizija
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1390/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1390/06, rješavajući apelaciju Kompanije Elins Panić Kep, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kompanije Elins Panić Kep podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gž-588/05 od 23. februara 2006. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj P-
176/05-I od 27. oktobra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Kompanija Elins Panić Kep (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirjana Mrđen, advokat iz Brčkog, podnio je 15. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Gž-588/05 od 23. februara 2006. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-176/05-I od 27. oktobra 2005. godine.
2. Postupajući po tužbi apelanta protiv Dragomira Petrovića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga, vrijednost spora 76.518,00 KM, Osnovni sud je donio presudu, broj P-176/05-I od 27. oktobra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda, broj Gž-588/05 od 23. februara 2006. godine, kojom je odbio tužbeni zahtjev apelanta da mu tuženi isplati iznos od 76.518,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, te obavezan apelant da tuženom nadoknadi troškove postupka.
3. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je, prvo, da utvrdi koja je konačna odluka, da li su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi i da li je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano u članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant nije izjavio reviziju protiv presude Apelacionog suda iako je to mogao učiniti. Naime, revizija je, kao vanredni pravni lijek dopuštena, s obzirom da je vrijednost spora 76.518,00 KM, pa predstavlja djelotvoran pravni lijek, koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. U članu 309. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine» br. 5/00, 1/01, 6/02 i 11/05), propisano je: «(1) Protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu, ako je u sporu primijenjen materijalni zakon Bosne i Hercegovine ili Distrikta, odnosno međunarodni ugovor, stranke mogu izjaviti reviziju roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000 KM. (3) revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi 30.000 KM. (4) revizija nije dopuštena u sporovima iz porodičnih odnosa i sporovima zakonskog izdržavanja bez obzira na vrijednost spora».
8. Dakle, apelant je propustio protiv osporene odluke izjaviti reviziju, koja je bila dozvoljena, a u kojoj je mogao tražiti preispitivanje drugostepene presude, zbog čega Ustavni sud konstatuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove koji su mogući prema zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović