Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1544/07 («SDS» d.o.o. Bijeljina)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1544/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1544/07, rješavajući apelaciju «SDS» d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija «SDS» d.o.o. Bijeljina podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1071/03 od 21. marta 2007. godine, Rješenja Ministarstva finansija, Poreske uprave, Odbora za rješavanje poreskih žalbi broj 01/0104/450-756/03 od 4. avgusta 2003. godine i Rješenja Poreske uprave-Područni centar Bijeljina broj 05/0701-490-3A-205/02 od 21. aprila 2003. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «SDS» d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 29. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1071/03 od 21. marta 2007. godine, Rješenja Ministarstva finansija, Poreske uprave, Odbora za rješavanje poreskih žalbi (u daljnjem tekstu: Odbor za rješavanje poreskih žalbi) broj 01/0104/450-756/03 od 4. avgusta 2003. godine i Rješenja Poreske uprave-Područni centar Bijeljina (u daljnjem tekstu: Poreska uprava) broj 05/0701-490-3A-205/02 od 21. aprila 2003. godine.
2. Rješenjem Poreske uprave broj 05/0701-490-3A-205/02 od 21. aprila 2003. godine naloženo je apelantu da, radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju koje se odnose na utvrđene obaveze u postupku kontrole, uplati porez na račun javnih prihoda u iznosu, na način i u roku kako je to bliže određeno u izreci rješenja. U obrazloženju Rješenja je navedeno da je uvidom u apelantove izlazne račune za 2001. i 2002. godinu utvrđeno da je apelant vršio promet na veliko uz poresko oslobađanje kupaca, preduzeća «Fosteks» Grude i «ZZ Fran» d.o.o. Mostar, koji prilikom nabavke proizvoda nisu dostavili apelantu ovjerene kopije uvjerenja o upisu u registar kod nadležnog poreskog organa. Dalje, navedeno je da je putem Poreske uprave Federacije Bosne i Hercegovine, Regionalne istražne jedinice Mostar, utvrđeno da se preduzeće «Fosteks» Grude ne nalazi u evidenciji te ispostave, kao i da se preduzeće «ZZ Fran» d.o.o. Mostar ne nalazi na prijavljenoj adresi, da nema uplata poreza i da to preduzeće nije predalo završni račun nadležnoj poreskoj ispostavi. S obzirom na navedeno, Poreska uprava je zaključila da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za poresko oslobađanje propisani odredbama člana 21 stav 1 tačka 5 Zakona o akcizama i porezu na promet («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 25/98, 40/98, 18/99, 29/00 i 18/1), odnosno člana 28 stav 2 Zakona o akcizama i porezu na promet («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 25/02 i 30/02).
3. Odbor za rješavanje poreskih žalbi, odlučujući o apelantovoj žalbi protiv Rješenja Poreske uprave broj 05/0701-490-3A-205/02 od 21. aprila 2003. godine, donio je Rješenje broj 01/0104/450-756/03 od 4. avgusta 2003. godine kojim je apelantova žalba odbijena.
4. Protiv Rješenja Odbora za rješavanje poreskih žalbi broj 01/0104/450-756/03 od 4. avgusta 2003. godine apelant je podnio tužbu Vrhovnom sudu, koji je Presudom broj U-
1071/03 od 21. marta 2007. godine odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu. Istom presudom Vrhovni sud je odbacio kao nedozvoljenu apelantovu tužbu protiv Rješenja Poreske uprave broj 05/0701-490-3A-205/02 od 21. aprila 2003. godine.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim prijašnjim stanovištima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da se određene novčane obaveze prema državi ubrajaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 382/04 od 23. marta 2005. godine, Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da se u takve obaveze, nesumnjivo, ubrajaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stanovištima, postupak u kom je apelant obavezan da uplati porez na promet proizvoda ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će se apelacija odbaciti kao nedozvoljena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović