Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1577/07 (M. P.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1577/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te suci Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. travnja 2008. godine u predmetu broj AP 1577/07, rješavajući apelaciju Mladena Paradžika, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4, te članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mladena Paradžika, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000513 od 3. travnja 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž.-313/05 od 23. veljače 2006. godine i Presude Općinskog suda u Čapljini broj P. 190/04 od 5. siječnja 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mladen Paradžik (u daljnjem tekstu: apelant) iz Predgrađa, kojega zastupaju Dubravko Grgić i dr., odvjetnici iz Ljubuškog, podnio je 1. lipnja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000513 od 3. travnja 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-313/05 od 23. veljače 2006. godine i Presude Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P. 190/04 od 5. siječnja 2005. godine.

2. Odlukom Općinskog suda broj P: 376/89 od 1. lipnja 1990. godine obvezani su tuženi ZOIL «Sarajevo» PJ Čapljina, OSIZ za komunalne djelatnosti Ljubuški i Komunalno poduzeće Ljubuški (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu solidarno naknade štetu u iznosu od 144.626,00 YU dinara sa zateznom kamatom počevši od 7. svibnja 1990. godine do isplate, kao i troškove parničnoga postupka u iznosu od 8.822,00 YU dinara. Odlučujući o prizivima tuženika, Kantonalni je sud donio Rješenje broj Gž-494/02 od 13. svibnja 2004. godine kojim je uvažio prizive, pobijanu presudu Općinskog suda ukinuo u cijelosti i predmet vratio prvostupanjskome sudu na ponovni postupak.

3. U ponovnom je postupku Općinski sud donio Presudu broj P. 190/04 od 5. siječnja 2005. godine, kojom je obvezao tužene (Općinu Ljubuški i JP Komunalno poduzeće Ljubuški d.o.o., koje je apelant označio kao slijednike drugo i treće tuženog, dok je tužbu protiv ZOIL «Sarajevo» PJ Čapljina povukao) da apelantu solidarno za štetu na vozilu isplate iznos od 10.235,82 KM, te troškove postupka u iznosu od 5.316,00 KM sa zateznom zakonskom kamatom počevši od 5. siječnja 2005. godine pa do isplate, dok je preko dosuđenog iznosa apelantov tužbeni zahtjev odbijen.

4. Kantonalni je sud Presudom broj Gž.-313/05 od 23. veljače 2006. godine odbio apelantov priziv kao neutemeljen, dok je priziv tuženih djelomično uvažio i prvostupanjsku presudu preinačio tako da su tuženi solidarno obvezani apelantu isplatiti štetu na vozilu u iznosu od 8.188,00 KM, te troškove postupka u iznosu od 3.892,00 KM. Apelantov tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa je odbijen. U ostalom dijelu prizivi tuženih su odbijeni kao neutemeljeni, te je potvrđena prvostupanjska presuda. Apelant je protiv drugostupanjske presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

5. Vrhovni je sud Rješenjem broj 070-0-Rev-06-000513 od 3. travnja 2007. godine odbacio reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda pozivajući se na odredbu članka 237. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanoga dijela presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U obrazloženju se dalje navodi da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 20. svibnja 1989. godine, a prvostupanjska je presuda donesena 5. siječnja 2005. godine, u vrijeme važenja novog ZPP-a, zbog čega se u smislu članka 456. stavak 3. ZPP na konkretan slučaj primjenjuju odredbe novog ZPP-a. Kako u konkretnom slučaju vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude iznosi 4.094,99 KM, imajući u vidu da je apelant tužbom potraživao iznos od 12.282,99 KM, proizlazi da je pobijani dio presude ispod zakonskog cenzusa od 10.000,00 KM. Sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te je stoga reviziju odbacio kao nedopuštenu.

6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama redovitih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.»

Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije.»

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan za ispitivanje nižestupanjske odluke kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnoga lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak

1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, Ustavni sud, Rješenje broj U 15/01, od 4. i 5. svibnja 2001. godine i Ustavni sud, Odluku broj AP 3432/06 od 6. ožujka 2007. godine).

9. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv pobijane presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000513 od 3. travnja 2007. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovome slučaju neefektivan pravni lijek u smislu članka 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj Gž.-313/05 od 23. veljače 2006. godine.

10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati točan nadnevak kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, obzirom da je Vrhovni sud Rješenjem broj 070-0-Rev-06-

000513 od 3. travnja 2007. godine odbacio kao nedopuštenu apelantovu reviziju protiv predmetne presude. Neprijeporno je da je apelant Presudu Kantonalnog suda broj Gž.-313/05 od 23. veljače 2006. godine primio prije toga nadnevka. Budući je apelacija Ustavnom sudu podnesena 1. lipnja 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenome, Ustavni je sud zaključio da je apelacija podnesena nepravodobno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1577/07 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio