Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1644/07 (S. M.)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1644/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1644/07, rješavajući apelaciju Sreta Motike, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sreta Motike, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-
001 113 od 13. aprila 2007. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj Ž-371/04 od 16. juna 2006. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci, broj RS-841/01 od 7. novembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sreto Motika (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 7. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-001 113 od 13. aprila 2007. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-
371/04 od 16. juna 2006. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-841/01 od 7. novembra 2003. godine. Apelant je dopunio apelaciju 8. augusta 2007. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanta podnesenom protiv tuženog SOD «Jahorina» Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava po osnovu radnog odnosa, Osnovni sud je donio rješenje, broj RS-841/01 od 2. jula 2003. godine, kojim se tužba smatra povučenom. Apelant je protiv navedenog rješenja podnio prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, u kojem je naveo da je došlo do povlačenja tužbe zbog njegovog nedolaska na ročište, a iz razloga što je poziv upućen njegovom punomoćniku kojem je otkazao punomoć za zastupanje.
3. Osnovni sud je rješenjem, broj RS-841/01 od 7. novembra 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Ž-371/04 od 16. juna 2006. godine, odbio kao neosnovan prijedlog apelanta za povraćaj u pređašnje stanje. U obrazloženju rješenja je navedeno, da je odredbom člana 309. stav 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP, «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) predviđeno da je sud dužan da u toku cijelog postupka pazi da li je lice koje se pojavljuje kao punomoćnik ovlašteno za zastupanje, te ako sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlašteno za zastupanje, ukinuće parnične radnje koje je to lice poduzelo, ako te radnje stranka nije naknadno odobrila. Sud je dalje naveo, da je nakon ročišta na kojem je uzeo izjave apelanta i njegovog punomoćnika advokata Steve Ćulibrka, zaključio da je apelant odobrio sve radnje koje je njegov punomoćnik preduzeo od dana izdate punomoći 21. marta 2003. godine pa nadalje. Sud je na osnovu navedenih razloga prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje obio kao neosnovan.
4. Protiv rješenja Okružnog suda, broj Ž-371/04 od 16. juna 2006. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-001 113 od 13. aprila 2007. godine odbacio reviziju. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. ZPP, kojom je propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen. Sud je dalje naveo, da je u konkretnoj situaciji apelant izjavio reviziju protiv drugostepenog rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje (a ne kako je Vrhovni sud naveo o prijedlogu za ponavljanje postupka), te je, budući da se navedenim rješenjem pravosnažno ne okončava postupak, reviziju odbacio kao nedozvoljenu.
5. Apelant u apelaciji osporava odluke redovnih sudova smatrajući da je takvim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo naefektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. U vezi navedenog Ustavni sud mora prvo da odluči da li se apelant može pozivati na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u slučaju kada je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za povrat u pređašnje stanje. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12.) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...].“
8. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se i ovdje radi o situaciji kada je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li će dozvoliti povrat u prijašnje stanje, dok nije odlučivao o meritumu tužbenog zahtjeva, tj. osnovanosti potraživanja iz radnog odnosa. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanta na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Dalje, budući da apelant smatra da mu je odliukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju apelantovi navodi o kršenju ovog prava se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konve ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi apelanta o povredi člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović