Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1650/07 (M. M.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1650/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1650/07, rješavajući apelaciju Mehmeda Meleza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Meleza podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-U-06-

000 075 od 18. aprila 2007. godine i Rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 18.02/4-P446/06 od 7. juna 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mehmed Melez (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Milenko Radović-Vojo, advokat iz Foče, podnio je 7. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-U-06-000 075 od 18. aprila 2007. godine i Rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 18.02/4-P446/06 od 7. juna 2006. godine.

2. Rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Odsjek Kalinovik (u daljnjem tekstu: Odsjek) broj 05-050-20-20/99 od 7. marta 2000. godine odbijen je zahtjev apelanta za povrat stana koji se nalazi u Kalinoviku, ulica II Dalmatinske broj 5, uz obrazloženje da apelant nije bio član porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu. Odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Odsjeka broj 05-050-20-20/99 od 7. marta 2000. godine Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 05-050-01-179/01 od 22. februara 2001. godine kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana.

3. Rješenjem Ministarstva broj 18.02/4-P446/06 od 7. juna 2006. godine odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Ministarstva broj 05-050-01-

179/01 od 22. februara 2001. godine. U obrazloženju svog rješenja Ministarstvo je navelo da je na osnovu Uvjerenja o prebivalištu FMUP Sarajevo broj 05/1-13-6-1525 od 7. marta 2003. godine, koje je apelant dostavio uz prijedlog za ponavljanje postupka, utvrđeno da je apelant na adresi predmetnog stana prijavljen 14. februara 1992. godine. Nadalje, da je na osnovu izjave apelanta utvrđeno da je u to vrijeme radio u Vogošći, da je za vikende boravio u Kalinoviku, te da je dva dana nakon smrti oca napustio predmetni stan. Imajući u vidu navedeno, kao i izjave saslušanih svjedoka, Ministarstvo je zaključilo da se apelant ne može smatrati članom porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava, kojem bi pripadalo pravo da zahtijeva povrat stana u posjed, jer u konkretnom slučaju nije postojala trajna zajednica života i stanovanja između apelanta i nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu. S obzirom na to, Ministarstvo je ocijenilo da dokazi koji su izneseni u prijedlogu za ponavljanje postupka ne mogu dovesti do drugačijeg rješenje predmetne pravne stvari.

4. Protiv Rješenja Ministarstva 18.02/4-P446/06 od 7. juna 2006. godine apelant je podnio tužbu Okružnom sudu koji je Presudom broj 015-0-U-06-000 075 od 18. aprila 2007. godine odbio tužbu apelanta kao neosnovanu. U obrazloženju svoje presude Okružni sud je naveo da na osnovu provedenih dokaza, a prije svega iskaza saslušanih svjedoka Mladena Lalovića, Luke Zubca i Radmile Ćeranić, nedvojbeno proizlazi da ne postoje zakonske pretpostavke iz člana 241. stav 3. u vezi sa članom 234. stav 1. tačka 1. Zakona o opštem upravnom postupku da bi se udovoljilo prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluke koje su donosene u postupku u kojem su Ministarstvo i Okružni sud odlučivali o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Ministarstva broj 05-050-01-179/01 od 22. februara 2001. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu, u postupku povodom prijedloga za ponavljanje predmetnog upravnog postupka ne određuju se građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.

8. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanom Presudom Okružnog suda broj 015-0-U-06-000 075 od 18. aprila 2007. godine nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Takođe, u predmetnom postupku se nije odlučivalo o pravu na dom, niti o pravu na imovinu apelanta u smislu člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, o građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravu na dom iz člana 8. Evropske konvencije i pravu na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju se odlučivalo u upravnom postupku koji je okončan Rješenjem Ministarstva broj 05-050-01-179/01 od 22. februara 2001. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1650/07 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio