Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1756/07 (L. B.)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1756/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1756/07, rješavajući apelaciju Ljiljane Bulajić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljiljane Bulajić podnesena protiv Presude Kantonalnog sdua u Zenici, broj 004-0-U-06-
000 520 od 4. maja 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljiljana Bulajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, sa privremenim boravištem u Danskoj, podnijela je 13. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog sdua u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-U-06-000 520 od 4. maja 2007. godine.
2. Služba za opću upravu i stambene poslove Općine Zenica (u daljnjem tekstu: Služba) je donijela rješenje, broj 03-372-1696/03 od 4. aprila 2006. godine, kojim je apelantici prestalo stanarsko pravo na stanu u Zenici, u ulici Armije BiH, broj 22. Obrazlažući predmetno rješenje, Služba je navela da apelantica nije u zakonom predviđenom roku uputila zahtjev za povrat predmetnog stana, shodno odredbi člana 5. stav 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 56/01).
3. Služba je zaključkom, broj 03-23-12-3164/01 od 4. maja 2006. godine, odbacila kao neblagovremen apelantičin zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana. U postupku je utvrđeno da je apelantica zahtjev za povrat spornog stana podnijela 18. maja 2001. godine, a krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stanova koji su proglašeni napuštenim je bio 4. jula 1999. godine, a 4. oktobar 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim, shodno odredbi člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima.
4. Odlučujući o žalbi apelantice podnesenoj protiv rješenja i zaključka Službe, Ministarstvo za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je donijelo rješenje, broj 12-23-202/06 od 25. septembra 2006. godine, kojim je žalba apelantice odbijena kao neosnovana. Apelantica je protiv drugostepenog rješenja tužbom pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom.
5. Kantonalni sud je presudom, broj 004-0-U-06-000 520 od 4. maja 2007. godine, odbio apelantičinu tužbu protiv osporenog rješenja Ministarstva kao neosnovanu. Kantonalni sud je, obrazlažući osporenu presudu, ponovio razloge nižesepenih upravnih organa o prekluzivnosti roka za povrat u posjed stana, čijim protekom se to pravo gubi.
6. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska kopnvencija), te prava iz člana 17. u vezi sa članom 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, apelantica nije blagovremeno podnijela zahtjev za povrat u posjed stana shodno odredbi člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Dakle, nadležni upravni organi i Kantonalni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantičinog zahtjeva za povrat spornog stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev, na temelju kojeg organi uprave i Kantonalni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine).
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović