Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1775/07 (N. K., B. K. i N. B.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1775/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-1775/07, rješavajući apelaciju Naila Kajtezovića i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Naila Kajtezovića, Bekira Kajtezovića i Naile Baltić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000569 od 29. marta 2007. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-

833/03 od 28. novembra 2005. godine i presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi, broj P-141/02 od 21. marta 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nail Kajtezović, Bakir Kajtezović i Naila Baltić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bosanske Otoke, podnijeli su 15. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000569 od 29. marta 2007. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-833/03 od 28. novembra 2005. godine i presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-

141/02 od 21. marta 2003. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-141/02 od 21. marta 2003. godine, donesenom u ponovnom postupku, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da je njihov prednik Kemal Kajtezović po osnovu usmeno izvršene nagodbe o diobi sa Đemalom Kajtezovićem (u daljnjem tekstu: tuženi-protivtužitelj) suvlasničkih nekretnina u maju 1975. godine, a koja je u cjelosti realizovana kao i putem dosjelosti, postao vlasnik nekretnina upisanih u PL.br.411 k.o.Perna 1 označenih kao k.č. 4/26 i k.č. 4/27 , te iz PL.br.962 k.o. Otoka 1 a označenih kao k.č.br. 18/104, te suvlasnik sa ½ parcele iz PL.120 k.o. Otoka 2 označene kao k.č.br. 42/55, da je to tuženi dužan priznati i da će ta imovina predstavljati ostavinsku masu iza ostavitelja Kemala Kajtezovića. Stavom dva izreke presude je usvojen protivtužbeni zahtjev kojim su apelanti dužni tuženom-protivtužitelju priznati pravo vlasništva na predmetnim nekretninama sa ½ dijela te mu predmetne nekretnine predati u posjed i na slobodno raspolaganje, tako što će se na licu mjesta obilježiti u zasebnu cjelinu dio nekretnina, te tuženom naknaditi parnične troškove u iznosu od 6.240,00 KM. . Stavom tri izreke presude usvojena je privremena mjera u korist tuženog-protivtužitelja na osnovu koje su apelanti dužni da dopuste i trpe da tuženi-protivtužitelj otpočne sa suposjedovanjem i sukorištenjem spornih nekretnina i to ½ ukupne površine, tako što će jedan dio orati a na preostalom dijelu kositi travu, te se uzdržati od bilo kakvih ometanja tuženog-protivtužitelja u suposjedu i sukorištenju, a da se u protivnom i apelantima zabranjuje isključivo korištenje spornih nekretnina, oranje i košenje trave uz prijetnju novčane kazne.

3. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv presude Općinskog suda, broj P-141/02 od 21. marta 2003. godine, Kantonalni sud je donio presudu, broj Gž-833/03 od 28. novembra 2005. godine kojom je djelimično uvažio žalbu apelanata, ukinuo prvostepenu presudu u dijelu u kojem su apelanti obavezani tuženiku-protivtužitelju predati u posjed ½ dijela u izreci pobijane presude navedenih nekretnina koje će se na licu mjesta obilježiti u zasebnu cjelinu te u tom dijelu predmet vratili prvostepenom sudu na ponovni postupak. U dijelu presude koji se odnosi na privremenu mjeru, predmet je vraćen prvostepenom sudu da žalbu izjavljenu protiv privremene mjere raspravi kao prigovor. U ostalom dijelu (stav jedan izreke presude kojim su apelanti odbijeni sa postavljenim tužbenim zahtjevom i dio stava dva izreke presude kojim je utvrđeno da su apelanti dužni priznati pravo vlasništva tuženom-protivtužitelju na ½ dijela predmetnih nekretnina) žalba apelanata je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda. Apelanti su protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-000569 od 29. marta 2007. godine, odbacio reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda pozivajući se na odredbu člana 364. stav 3. ranijeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prema kojoj revizija nije dpuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenju kakve druge činidbe ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000,00 KM. Sud dalje navodi, da su apelanti u tužbi označili vrijednost spora u iznosu 1.100,00 KM, te da naznačena vrijednost ne obezbjeđuje dopustivost revizije jer ne prelazi propisani zakonski cenzus. Činjenica da su apelanti na jednom od ročišta za glavnu raspravu označili vrijednost spora u iznosu od 20.000,00 KM nije obezbjedila dopustivost revizije, iz razloga što je odredbom člana 34. ranijeg ZPP propisano da je mjerodavna vrijednost spora navedena u tužbi, te da tužitelj nema ovlaštenje u toku postupka mijenja označenu vrijednost spora osim u slučaju kada u toku postupka objektivno preinači tužbu a što nije slučaj u ovom predmetu, zaključio je na kraju sud.

5. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-000569 od 29. marta 2007. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud dalje konstatuje da predmet ove apelacije nije odluka Kantonalnog suda u dijelu u kojem je usvojena žalba apelanata i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak jer u tom dijelu predmetna presuda nema karakter konačne odluke. Stoga, proizilazi da u konkretnom slučaju konačnu odluku predstavlja presuda Kantonalnog suda, broj Gž-833/03 od 28. novembra 2005. godinu, i to samo u onom dijelu u kojem je potvrđena prvostepena presuda Općinskog suda (stav jedan i djelimično stav dva izreke presude), odnosno u dijelu u kojem je predmetna presuda pravomoćna.

9. S obzirom na to da je apelantima presuda Kantonalnog suda, broj Gž-833/03 od 28. novembra 2005. godine, koja predstavlja konačnu odluku o tužbenom zahtjevu apelanata i konačnu odluku o dijelu tužbenog zahtjeva tuženog-protivtužitelja, uručena 30. januara 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 15. juna 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda .

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1775/07 (N. K., B. K. i N. B.) | Sudska praksa | Aktio