Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2098/07 (Z. A.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2098/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 2098/07, rješavajući apelaciju Zanife Ajanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zanife Ajanović podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-

641/05 od 11. maja 2007. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj PR-137/03 od 12. novembra 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zanifa Ajanović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Hajran Zeba, advokat iz Sarajeva, podnijela je 17. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-641/05 od 11. maja 2007. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PR-137/03 od 12. novembra 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj PR-137/03 od 12. novembra 2004. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se poništi kao nezakonito Rješenje o prestanku radnog odnosa apelantici broj 1044/02 od 8. novembra 2002. godine koje je donio tuženi «Zrak-Holding» d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), da se naloži tuženom da vrati apelanticu na posao, da joj isplati neisplaćene plate, uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao i da joj naknadi troškove postupka.

3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelantice protiv Presude Općinskog suda broj PR-

137/03 od 12. novembra 2004. godine, donio je Rješenje broj Gž-641/05 od 11. maja 2007. godine kojim je žalba apelantice odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju svog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, postupajući u smislu odredbi člana 185. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03), nakon zaključenja glavne rasprave 12. oktobra 2004. godine obavijestio stranke da će presuda biti donesena 12. novembra 2004. godine, uz pouku o pravu na podnošenje žalbe. Sud je dalje naveo da je odredbama člana 185. stav 3. ZPP propisano da, ako su stranke bile uredno obaviještene o datumu donošenja presude, rok za žalbu protiv presude počinje teći narednog dana nakon donošenja presude. S obzirom da je prvostepena presuda donesena 12. novembra 2004. godine, a da je apelantica protiv predmetne presude podnijela žalbu 30. novembra 2004. godine, Kantonalni sud je konstatovao da je žalba neblagovremena jer podnesena nakon proteka roka od 15 dana od donošenja prvostepene presude u smislu odredbi člana 422. ZPP.

4. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, u smislu prava na pristup sudu, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica smatra da se rok za žalbu u konkretnom slučaju trebao računati od 16. novembra 2004. godine, kada je prvostepena presuda uručena njenom punomoćniku.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju Kantonalni sud je odbacio žalbu apelantice kao neblagovremenu budući da nije podnesena u roku koji je propisan odredbama člana 422. ZPP. Dakle, pobijanom odlukom Kantonalnog suda nije meritorno odlučeno o žalbi koju je apelantica podnijela protiv prvostepene presude, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelantica, neblagovremenim podnošenjem žalbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela žalbu, na temelju koje Kantonalni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Samim tim apelantica nije došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović