Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2646/06 (D. K.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2646/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 2646/06, rješavajući apelaciju Dragice Kuđelić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragice Kuđelić, podnesena protiv rješenja Ustavnog suda Republike Srpske, broj U-

107/04 od 12. jula 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragica Kuđelić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Modriče, podnijela je 12. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ustavnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud RS), broj U-107/04 od 12. jula 2006. godine.

2. Odlučujući po apelanticinoj inicijativi za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti Odluke o sistematizaciji radnih mjesta Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge AD Banja Luka, broj 01-86/01 od 22. juna 2001. godine, sa Sporazumom o regulisanju međusobnih odnosa zaključenih 21. marta 2001. godine između Službe za platni promet i Razvojne banke, Ustavni sud RS je donio rješenje, broj U-107/04 od 12. jula 2006. godine, kojim zbog nenadležnost nije prihvatio apelanticinu inicijativu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 115. stav 1. tač. 1. i 2. Ustava Republike Srpske utvrđeno da Ustavni sud RS odlučuje o saglasnosti zakona sa Ustavom i saglasnosti drugih propisa i opštih akata sa Ustavom i zakonom. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da se traži ocjena međusobne saglasnosti opštih akata iste pravne snage. Obzirom na navedeno Ustavni sud RS je utvrdio da, shodno članu 115. Ustava Republike Srpske, nema uslova za zasnivanje njegove nadležnosti u konkretnom slučaju.

3. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjem Ustavnog suda RS povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Budući da apelantica smatra da je osporenim rješenjem Ustavnog suda RS povređeno njeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da je, prema pravnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije akcesorno pravo. To znači da ovaj član ne osigurava nezavisno i samostalno pravo na nediskriminaciju, već se na diskriminaciju po ovom članu neko lice može pozvati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi, Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).

6. Ustavni sud zapaža da u postupku pred Ustavnim sudom RS uopće nije odlučivano o apelanticinim pravima niti je apelantici eventualno nametnuta neka obaveza već je samo odlučeno da Ustavni sud RS nije nadležan za ocjenu međusobne saglasnosti opštih akata iste pravne snage. Stoga, imajući u vidu već navedeno, nesporno je da osporenom odlukom, nije odlučivano o pravima i slobodama koje su garantirane Evropskom konvencijom, u smislu prethodne tačke ove odluke, pa dosljedno prednjem u navedenom postupku nije ni moglo doći do diskriminacije apelantice po bilo kojem osnovu. Dakle, činjenice koje apelantica u apelaciji navodi ne ulaze «u opseg» zaštite ustavnih prava, tako da se ne može primijeniti član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije. Na osnovu toga, Ustavni sud zaključuje da se navodi o kršenju prava na nediskriminaciju, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2646/06 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio