Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2838/06 (S. M.)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2838/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 2838/06, rješavajući apelaciju Saida Mujakića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saida Mujakića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-06-000010 od 12. jula 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Said Mujakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 14. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Heregovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-06-
000010 od 12. jula 2006. godine. Apelant je dopunio apelaciju 13. januara i 23. maja 2007. godine
2. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-183/05 od 24. novembra 2005. godine, donesenom u upravnom sporu, odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja Federalnog zavoda za PIO/MIO Mostar, broj 02/1-1103263521 od 22. marta 2004. godine, kojim je odbijena žalba apelanta podnesena protiv rješenja Kantonalne administrativne službe u Tuzli (u daljnjem tekstu: Služba), broj 110-32635-21 od 13. januara 2004. godine. Tim rješenjem Službe je odbijen zahtjev apelanta za priznavanje prava na vojnu starosnu penziju.
3. Rješavajući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj U-
183/05 od 24. novembra 2005. godine, Vrhovni sud donio je presudu kojom je odbio zahtjev apelanta kao nesnovan, uz obrazloženje da prvostepeni i drugostepeni organ nisu povrijedili federalni zakon ili drugi federalni propis, niti pravila federalnog zakona o postupku koja bi mogla imati uticaj na rješavanje konkretne stvari.
4. Apelant se žali da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom iz člana 2. stav 1. tačka c. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Navodi da je u njegovom slučaju pogrešno primjenjeno materijalno pravo, odnosno da su umjesto odredaba Zakona o penzijsko i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika, prema kojem bi mu bilo omogućeno sticanje vojne penzije za koju smatra da ispunjava uvjete, primjenjene odredbe Zakona o penzijsko i invalidskom osiguranju, te da je time stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na ostale oficire Armije Bosne i Hercegovine koji su imali isti status kao on, a kojima je ovo pravo priznato.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant isključivo žali da su mu osporenom odlukom povrijeđena prava iz člana 2. stav 1. tačka c. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud konstatuje da se apelant poziva na navodnu povredu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a pri tome ne navodi ni jednu odredbu Ustava Bosne i Hercegovine, niti se poziva na bilo koju odredbu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) za koje smatra da su povrijeđene. Ustavni sud podsjeća da prema članu 32. Pravila Ustavnog suda kod odlučivanja Ustavni sud ispituje postoje li samo one povrede Ustava Bosne i Hercegovine odnosno Evropske konvencije koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji apelanta. S obzirom, dakle, na činjenicu da se apelant u apelaciji žali da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da su takvi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, neobjavljena Odluka o dopustivosti, broj U-73/03 od 23. aprila 2004. godine).
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović