Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2888/06 (A. D.)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2888/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 2888/ 06, rješavajući apelaciju Amira Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Delića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0- UVP-06-000005 od 22. septembra 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj U-534/05 od 9. septembra 2006. godine, rješenja Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać, broj 11/2-23-247-UP-2/05 od 7. juna 2005. godine, i zaključka Službe prostornog uređenja, katastra i imovinsko pravnih poslova Općine Bihać, broj 02/1-23-3-538/05 od 16. marta 2005.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Amir Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 19. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-UVP-06-000005 od 22. septembra 2006. godine, presude Kantonalnog suda, broj U-534/05 od 9. septembra 2006. godine, rješenja Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 11/2-23-247-UP-2/05 od 7. juna 2005. godine, i zaključka Službe prostornog uređenja, katastra i imovinsko pravnih poslova Općine Bihać (u daljnjem tekstu: Služba), broj 02/1-23-3-538/05 od 16. marta 2005. godine.
2. Zaključkom Službe, broj 02/1-23-3-538/05 od 16. marta 2005. godine, apelantu nije priznato svojstvo stranke u upravnom postupku koji je pokrenut od strane Fevzije Karabegovića za izdavanje odobrenja za upotrebu dijela izgrađenog poslovnog objekta u Bihaću.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv zaključka Službe, broj 02/1-23-3-538/05 od 16. marta 2005. godine, Ministarstvo je donijelo rješenje, broj 11/2-23-247-UP-2/05 od 7. juna 2005. godine, kojim je odbilo žalbu kao neosnovanu. U obrazloženju je navedeno da je apelant odbijen sa zahtjevom iz razloga što je prema Zakonu o građenju («Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona», broj 6/05) propisano da preduvjet za izdavanje odobrenja za upotrebu predstavlja postojanje pravomoćnog rješenja o urbanističkoj saglasnosti, kao i pravomoćnog rješenje o odobrenju za građenje, a u kojim postupcima je apelant mogao učestvovati, te da u postupku u kojem se samo vrši kontroliranje stanja na terenu u vezi sa projektnom dokumentacijom od strane posebno formirane komisje, apelant kao susjed ne može iznositi svoje primjedbe i sugestije.
4. Protiv rješenja Ministarstva, broj 11/2-23-247-UP-2/05 od 7. juna 2005. godine, apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom, u kojem je Kantonalni sud donio presudu, broj U-534/05 od 9. septembra 2006. godine, kojom je odbio tužbu apelanta kao neosnovanu prihvatajući stav drugostepenog organa u osporenom rješenju. Osim toga, Kantonali sud je naglasio da je pred prvostepenim organom u toku postupak obnove postupka izdavanja urbanističke saglasnosti, te da apelant ima mogućnost da u tom postupku zaštiti svoja prava i interese.
5. Rješavajući po zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj U-534/05 od 9. septembra 2006. godine, Kantonalni sud donio je presudu, broj 001-0-UVP-06- 000005 od 22. septembra 2006. godine, kojom je odbio kao neosnovan zahtjev apelanta. Kantonalni sud je obrazložio da je pravilan stav ovog suda u osporenoj presudi da apelantu ne pripada svojstvo stranke u postupku tehničkog prijema objekta na temelju projektne dokumentacije, te da je apelant imao mogućnosti da učestvuje u postupcima koji su tome prethodili, odnosno u postupku donošenja rješenja o urbanističkoj saglasnosti, te izdavanja odobrenja o građenju.
6. Apelant se žale na povredu prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Ustavni sud zapaža da se apelant u konkretnom slučaju žali na odluke nadležnih organa donesenih u upravnom postupku i upravnom sporu, kao i odluke donesene po njegovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude, a kojima je odlučivano o tome da li kao stranka ima pravo da učestvuje u postupku koji je pokrenut od strane njegovog susjeda Fevzije Karabegovića za izdavanje odobrenja za upotrebu dijela izgrađenog poslovnog objekta u Bihaću.
9. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju kojom je odlučivano o pravu apelanta da mu se prizna svojstvo stranke u postupku izdavanja odobrenja za upotrebu objekta, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
10. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske presude ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine). Budući da je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude odbijen kao neosnovan, to je u njegovm slučaju bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
11. U vezi sa navedenim proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalog suda, broj U-534/05 od 9. septembra 2006. godine.S obzirom na to da je apelantu pomenuta presuda Kantonalnog suda uručena 20. februara 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 19. oktobra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović