Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3083/06 (R. J.)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Naknada štete
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3083/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 3083/06, rješavajući apelaciju Rudolfa Jakovljevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rudolfa Jakovljevića, podnesena radi naknade štete za uništene nekretnine i duševnu i tjelesnu bol, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Rudolf Jakovljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jajca, podnio je 20. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), u kojoj navodi da da je njegov konačni zahtjev isplata nakande štete za uništene nekretnine i nanešenu duševnu i tjelesnu bol njegovoj djeci. Prvobitno se zahtjev apelanta vodio kao predmet SU-129/06 ali je 15. novembra 2006. godine evidentiran kao AP-3083/06.
2. Apelant u apelaciji koju je naslovio kao «tužba protiv Bosne i Hercegovine zbog kršenja međunarodnih pravnih ili civilizacijskih normi» ističe da je 1991. godine otišao u Njemačku gdje je zatražio politički azil ali su ga tamošnje vlasti protjerale u Bosnu iako nije i ne želi biti bosanski državljanin. Dalje navodi da duže od 9 godina nema nužni smještaj, da je podvrgnut mučenju od policajaca Koste Pilića i još dvojice. Apelant navodi da nema vodu, iako ju je prije rata uredno plaćao, da mu kuća nije obnovljena, te da mu je građevinski materijal pokraden. Nadalje navodi da se vlasti mješaju u njegov obiteljski život, tako što su spriječavale da odvede maloljetnog sina Olivera iz Bosne i Herecgovine, i navodi da je njegov konačni zahtjev isplata nakande štete za uništene nekretnine i nanešenu duševnu i tjelesnu bol njegovoj djeci, koju je zlostavljao navedeni policajac-manijak Kosta Pilić i učitelj Zlatko Zrile, koji već zlostavlja djecu, jer nema revizije ni kontrole.
3. Iz apelacije proizilazi da apelant zbog navedenih događaja nije pokrenuo nikakav postupak pred nekim od sudova, tužilaštava ili organima uprave, jer kako navodi u apelaciji «ne vjeruje sudu u Jajcu iz više razloga».
4. Apelant smatra da su mu ovakvim ponašanjem vlasti povrijeđena prava iz člana II/3.b), d), e), k), l), m) Ustava Bosne i Hercegovine i iz čl. 3, 5, 6, 8. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, kako iz apelacije proizilazi, apelanti nije pokrenuo nikakav postupak, u skladu sa pozitivnim propisima, pred nekim od sudova, tužilaštava ili organima uprave, kako bi došao do konačne odluke u njegovom slučaju. Apelant, dakle, nije došao do konačne odluke u koja bi mogla biti predmet preispitivanja od strane Ustavnog suda, odnosno nije iscrpio efektivne pravne lijekove moguće po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović