Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3086/06 (D. P.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Naknada
  • Radni spor
  • Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokrenut istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za BiH
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3086/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 3086/06, rješavajući apelaciju Dušana Paukovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 11. i 12. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Paukovića podnesena protiv rješenja Suda udruženog rada Bosne i Herecgovine, broj Ž.1241/90 od 18. aprila 1990. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Paukovića podnesena protiv odluke Suda udruženog rada Bosne i Herce govine, broj Ž-1800/89 od 13. septembra 1989. godine, zato što je apelant prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dušan Pauković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nove Topole, podnio je 15. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda udruženog rada Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud udruženog rada), broj Ž.1241/90 od 18. aprila 1990. godine i odluke istog suda, broj Ž-1800/89 od 13. septembra 1989. godine. Apelant je 20. jula 2007. godine dopunio apelaciju.

2. Odlukom Osnovnog suda udruženog rada u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud udruženog rada), broj Rs.120/89 od 13. decembra 1988. godine, koja je potvrđena odlukom Suda udruženog rada, broj Ž-1800/89 od 13. septembra 1989. godine, odbijen je zahtjev apelanta za isplatu novčane naknade kao razlike između ličnog dohotka kojeg je predlagač ostvarivao prije utvrđivanja invalidnosti i ličnog dohotka koji mu se obračunava i isplaćuje na poslovima na koje je raspoređen sa preostalom radnom sposobnošću.

3. Protiv ovih odluka apelant je podnio prijavu ranijem Domu za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Dom), koji je prestao postojati 31. decembra 2003. godine, nakon čega je mandat za odlučivanje o predmetima podnesenim Domu dobila Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu (u daljnjem tekstu: Komisija). Komisija je, odlukom o prihvatljivosti, broj CH/01/8007 od 6. septembra 2004. godine, prijavu apelanta proglasila neprihvatljivom kao ratione temporis.

4. Osnovni sud udruženog rada, rješavajući po prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom odlukom istog suda, broj Rs.120/89 od 13. decembra 1988. godine, donio je rješenje broj PP-54/89 od 30. januara 1990. godine, koje je potvrđeno rješenjem Suda udruženog rada, broj Ž.1241/90 od 18. aprila 1990. godine, kojim je odbijen prijedlog apelanta.

5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 11. i 12. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 11. i 12. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;

12. apelant je prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za

Bosnu i Hercegovinu;».

a) Dopustivost ratione temporis

7. Prema navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.

9. Sporno rješenje Suda udruženog rada, broj Ž.1241/90, na koje se apelant žali, doneseno je 18. aprila 1990. godine, te su dakle eventualne povrede apelantovih prava nastale prije nego što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu i prije nego je pravo na pravično suđenje, na koje se apelant poziva, postalo ustavno pravo prema članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu

6. Evropske konvencije koja je u Bosni i Hercegovini stupila na snagu na osnovu Ustava Bosne i Hercegovine.

10. Obzirom na navedeno, proizlazi da je predmetna apelacija u ovom dijelu ratione temporis inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine jer Ustavni sud nije nadležan da odlučuje da li su događaji koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, 14. decembra 1995. godine, povrijedili ljudska prava

b) Dopustivost u odnosu na istovjetan postupak pokrenut pred Domom za ljudska prava

11. Apelant istom apelacijom pobija i odluku Suda udruženog rada, broj Ž-1800/89 od 13. septembra 1989. godine. Međutim, protiv ove odluke apelant je, prije nego što se obratio Ustavnom sudu, podnio prijavu ranijem Domu odnosno Komisiji, koja je odlukom, broj CH/01/8007 od 6. septembra 2004. godine, prijavu apelanta proglasila neprihvatljivom.

12. Imajući u vidu da je, dakle, o odluci koju apelant osporava apelacijom već donesena konačna i obavezujuća odluka o istom pitanju koje apelant postavlja i u apelaciji, Ustavni sud zaključuje da apelacija u odnosu na navedenu odluku nije dopustiva, jer je apelant prethodno već vodio istovjetan postupak pred Domom, odnosno Komisijom.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 11. i 12. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ako je apelant prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3086/06 (D. P.) | Sudska praksa | Aktio