Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3087/06 (V. T.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Krivično djelo
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3087/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 3087/06, rješavajući apelaciju Vujadina Tubića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vujadina Tubića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Kv-06-

000 044 od 25. septembra 2006. godine i rješenja Okružnog suda u Doboju, broj K-8/05 od 7. septembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vujadin Tubić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Duško Panić, advokat iz Doboja, podnio je 16. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Kv-06-000 044 od 25. septembra 2006. godine i rješenja Okružnog suda, broj K-8/05 od 7. septembra 2006. godine.

2. Presudom Okružnog suda, broj K-8/05 od 12. oktobra 2005. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo ubistva iz člana 148. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06, u daljnjem tekstu: KZRS), i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od osam godina. Apelant je obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka, dok su oštećeni upućeni da svoj imovinsko-pravni zahtjev mogu ostvariti u parnici.

3. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Kž-

06-000 002 od 7. marta 2006. godine, djelomičnim uvažavanjem žalbi apelanta i njegovog branitelja, preinačena je presuda Okružnog suda od 12. oktobra 2005. godine, u pravnoj ocjeni djela i odluci o kazni, tako što se radnje činjenično opisane u izreci te presude kvalifikuju kao krivično djelo ubistva u prekoračenju nužne odbrane iz člana 148. stav 1. u vezi sa članom 11. stav 3. KZRS, te je apelant za navedeno krivično djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koje se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.

4. Okružni sud je rješenjem, broj K-8/05 od 7. septembra 2006. godine, odbacio kao nedozvoljenu žalbu apelanta protiv presude Vrhovnog suda od 7. marta 2006. godine, obrazlažući da u konkretnom slučaju drugostepeni sud nije u smislu člana 321. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 50/3, 115/04, 29/07 i 68/07, u daljnjem tekstu: ZKP) uvažio žalbu, rješenjem ukinuo prvostepenu presudu i odredio održavanje pretresa, da je tako učinio, u tom slučaju bi došla u obzir primjena člana 298. stav 1. ZKP.

5. Rješenjem Okružnog suda, broj 013-0-Kv-06-000 044 od 25. septembra 2006. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta protiv rješenja Okružnog suda od 7. septembra 2006. godine. Okružni sud je naveo da ne stoje navodi žalbe da je u konkretnom slučaju trebala biti primijenjena odredba člana 324. ZKP, kojom je propisana mogućnost izjavljivanja žalbe protiv presude drugostepenog suda sudu koji odlučuje u trećem stepenu samo u slučaju ako je drugostepeni sud donio novu osuđujuću presudu. Okružni sud je dalje naveo da prema toj odredbi, nova osuđujuća presuda drugostepenog suda postojala bi samo da je drugostepeni sud, uvažavajući žalbu, rješenjem ukinuo prvostepenu presudu i odredio održavanje pretresa, te nakon održanog pretresa ponovo optuženog oglasio krivim za krivično djelo i osudio ga. S obzirom da u konkretnom slučaju Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, nije donio novu osuđujuću presudu, to nije ni dozvoljena žalba na presudu drugostepenog suda.

6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. Ustavni sud, prvo, mora riješiti pitanje primjenljivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Navedeni član Evropske konvencije propisuje da [...]prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu[...]. Međutim, u ovom slučaju apelant nije izjavio apelaciju na presudu kojom je pravosnažno odlučeno o apelantovoj krivičnoj odgovornosti i kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina zbog krivičnog djela ubistva u prekoračenju nužne odbrane iz člana 148. stav 1. u vezi sa članom 11. stav 3. KZRS. Suprotno tome, apelant je izjavio apelaciju na rješenja Okružnog suda, kojim nije utvrđivana „osnovanost bilo kakve krivične optužbe“ protiv njega, već je odlučivano o procesnoj dopustivosti žalbe protiv drugostepene presude Vrhovnog suda od 7. marta 2006. godine. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti su se tom prilikom utvrđivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, proizilazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud smatra i da je pozivanje apelanta na pravo na djelotvoran pravni lijek ratione materiae inkompatibilno sa Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, s obzirom da član 13. Evropske konvencije, koja se prema Ustavu Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, propisuje da: [...]“Svako čija su prava i slobode priznata ovom konvencijom narušena, ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima[...].“ S obzirom da je prethodno utvrđeno da je apelantovo pozivanje na člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilno sa Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, isti se zaključak mora izvesti i u pogledu apelantovog pozivanja na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, s obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji „pravo zaštićeno konvencijom“, što je i uslov za primjenu navedenog člana.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3087/06 (V. T.) | Sudska praksa | Aktio