Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3162/06 (H. S.)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Povrat stana
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3162/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 3162/06, rješavajući apelaciju Hajrije Spahić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajrije Spahić, podnesena protiv presude Okružnog suda Istočno Sarajevo, broj 014-0-
U-06-000 041 od 14. septembra 2006. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, broj 05-050-01-24/06 od 26. januara 2006. godine i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica- Odsjek Višegrad, broj 09-050-09-11/02 od 27. maja 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Hajrija Spahić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Austrije, koju zastupa Fadil Abaz advokat iz Sarajeva, podnijela je 24. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 014-0-U-06-000 041 od 14. septembra 2006. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-
050-01-24/06 od 26. januara 2006. godine i rješenja Ministarstva-Odsjek Višegrad (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 09-050-09-11/02 od 27. maja 2003. godine.
2. Rješenjem Odsjeka, broj 09-050-09-11/02 od 27. maja 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 05-050-01-24/06 od 26. januara 2006. godine, odbačen je zahtjev apelantice za vraćanje u posjed stana u Višegradu u ulici Kralja Petra broj 24 (ranije ulica Maršala Tita), kao neblagovremen.
3. Apelantica je Okružnom sudu podnijela tužbu, radi poništenja rješenja Ministarstva, broj 05-050-01-24/06 od 26. januara 2006. godine. Odlučujući o tužbi, Okružni sud je donio presudu, broj 014-0-U-06-000 041 od 14. septembra 2006. godine, kojom je tužbu odbio. U obrazloženju presude je navedeno da je tužba neosnovana, jer su po ocjeni suda osporena rješenja donesena na zakonit i pravilan način budući da je apelantica zahtjev za povrat stana podnijela 30. aprila 2002. godine, dakle po proteku rokova propisanih Zakonom o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 38/98, 12/99, 31/99, 65/01, 64/02, 39/03, 96/03).
4. Apelantica navodi da su osporenim odlukama povrijeđena njena prava iz člana II/3.d) i
f) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 5 i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju dakle, nadležni organi uprave i redovni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog zahtjeva za povrat stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanticinim neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev za povrat stana, na temelju kojeg organi uprave i redovni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović