Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3353/06 (M. L.)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Nasljedstvo
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ostavinski postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3353/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 3353/06, rješavajući apelaciju Mirsada Lakišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Lakišića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-352/04 od 9. decembra 2004. godine i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda II Mostar, broj O-218/02 od 9. decembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsad Lakišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 19. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-352/04 od 9. decembra 2004. godine i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda II Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj O-
218/02 od 9. decembra 2003. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-352/04 od 9. decembra 2004. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Zibe Lakišić i apelanta protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda, broj O-
218/02 od 9. decembra 2003. godine, i pobijano rješenje potvrđeno. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda je navedeno da testamenti, koji su pobliže označeni u rješenju, nisu pravno valjani, radi čega je zaostavština uručena temeljem zakona (član 6. Zakona o nasljeđivanju).
3. Apelant se žali da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
5. U odnosu na pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da je potrebno najprije odgovoriti na pitanje da li se postupak u kojem je doneseno rješenje Općinskog suda, broj O-218/02 od 9. decembra 2003. godine, može smatrati «sporom» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
6. U vezi sa postojanjem «spora» o pravu, Ustavni sud upućuje na principe iznijete u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i sažete u njegovoj presudi Benthem od 23. oktobra 1985. godine (serija A, broj 97, strane 14-15, stav 32). Ustavni sud podsjeća na svoj već izneseni stav da sam ostavinski postupak ne predstavlja «spor» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se nužno ne odlučuje o građanskim pravima i obavezama (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 65/02 od 26. septembra 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03).
7. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na pobijana rješenja u vezi sa kršenjem prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud podsjeća da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na stjecanje imovine u budućnosti, npr., putem nasljedstva (vidi Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, tom 31. stav 50; Odluka Ustavnog suda broj U 37/00, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 24/02 od 29. augusta 2002. godine i Odluka broj U 12/01, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 20/02 od 3. augusta 2002. godine). U konkretnom predmetu apelant je očekivao da će putem nasljedstva postati vlasnik imovine, te stoga slijedi da je apelacija u odnosu na pobijana rješenja redovnih sudova, u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović