Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3406/06 (A. Č. i H. Č.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Krivični postupak
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Žalba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3406/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 3406/06, rješavajući apelaciju Aide Čolaković i Haseme Čolaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aide Čolaković i Haseme Čolaković, podnesena protiv presude Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-K-06-000044 od 5. maja 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Aida Čolaković i Hasema Čolaković (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Zenice, koje zastupa Nikica Bodul, advokat iz Zenice, podnijele su 23. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 043-0-K-06-000044 od 5. maja 2006. godine.

2. U krivičnom predmetu koji se vodio protiv Mensura Jusića i Adisa Skopljaka (u daljnjem tesktu: optuženi), zbog krivičnog djela Teško krivično djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine iz člana 328. stav 4. u vezi sa članom 323. stav 4. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), Općinski sud donio je presudu, broj 043-0-K- 06-000044 od 5. maja 2006. godine, kojom je optužene oglasio krivim za predmetno krivično djelo, te ih osudio na kaznu zatvora u trajanju od po deset mjeseci, a apelantice kao oštećene sa zahtjevom za naknadu štete uputio na parnični postupak. Općinski sud je utvrdio da su optuženi, 29. oktobra 2005. godine, vršili sječu ogrijevnog drveta, te da nisu poduzeli neophodne mjere obezbjeđenja putne komunikacije kojom se kretalo vozilo u koje su se nalazili Sinan Čolaković i Zajko Čolaković, supruzi apelantica, a koji su usljed udara jednog od nekontrolirano pokrenutih trupaca u njihovo vozilo smrtno stradali.

3. Općinski sud je obrazložio da je pri donošenju presude prihvatio Sporazum o priznanju krivice koji su optuženi potpisali sa Kantonalnim tužiocem, 27. decembra 2005. godine. U vezi sa zahtjevom apelantica za naknadu štete, Općinski sud je apelantice uputio na parnicu iz razloga što krivični postupak nije pružio dovoljno dokaza za odlučivanje o navedenom zahtjevu. Nadalje, u pouci o pravnom lijeku, navedeno je da se protiv predmetne presude može izjaviti žalba u roku od petnaest dana od prijeme iste, kao i da se presuda ne može pobijati zbog odluke o kazni.

4. Apelantice se žale da je osporenom presudom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava iz člana 2. stav 1. pod c, e i l (pravo na jednakost pred zakonom, pravo na pravičan kazneni postupak i temeljna ljudska prava) iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Apelantice navode da je cjelokupan krivični postupak koji je vođen protiv optuženih nezakonit, obzirom da im nije omogućeno, kao suprugama nastradalih, da ostvare svoja prava koja im po zakonu pripadaju u vezi sa imovinskopravnim zahtjevom koji su podnijele. Nadalje, ističu da je Sporazum o priznanju krivice, također, nezakonit jer sud nije vodio računa o članu 246. stav 4. tačka a. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojem su optuženi morali biti upoznati sa mogućim posljedicama potpisivanja sporazuma o priznanju krivice, uključujući i posljedice vezane za imovinskopravni zahtjev i naknadu troškova postupka. Također ističu da nisu poučena da na osporenu presudu imaju pravo žalbe, te da je pravna pouka koja je navedena u presudi «zbunjujuća».

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Ustavni sud zapaža da se apelantice u konkretnom slučaju žale na presudu Općinskog suda, broj 043-0-K-06-000044 od 5. maja 2006. godine, u odnosu na imovinskopravni zahtjev koji su podnijele u krivičnom postupku koji se vodio protiv Mensura Jusića i Adisa Skopljaka. Apelantice su u navedenom postupku učestvovale u svojstvu oštećenih i, prema uvidu u spis, evidentno je da im je presuda Općinskog suda, broj 043-0-K-06-000044 od 5. maja 2006. godine, dostavljena. Međutim, apelantice nisu protiv navedene presude izjavile žalbu, iako su to mogle učiniti u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o krivičnom postupku (član 308.). Ustavni sud ističe da apelantice ne mogu propuštanje korištenja zakonom propisanih i dostupnih pravnih lijekova pravdati nepoznavanjem prava, obzirom da su o tome vrlo jasno obaviještene u pravnoj pouci u navedenoj presudi. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3406/06 (A. Č. i H. Č.) | Sudska praksa | Aktio