Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3618/07 (Muhamed Nedžib Ali Hamdato)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3618/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 3618/07, rješavajući apelaciju Muhameda Nedžiba Ali Hamdato, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Nedžiba Ali Hamdato podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-2629/05 od 30. oktobra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Muhamed Nedžib Ali Hamdato (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, kojeg zastupa Mirza Hadžić, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-2629/05 od 30. oktobra 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-

143/00–A od 31. augusta 2005. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelanta te je obavezana je GP "Bosna" Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime neisplaćenih plata isplati iznos od 26.266,20 USD u protuvrijednosti KM po srednjem kursu Centralne banke BiH na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate počev od dana podnošenja tužbe 21. aprila 2000. godine do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.065,70 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, za isplatu iznosa od 3.729,103 libijskih dinara po srednjem kursu libijske banke na dan isplate prema USD, a USD prema srednjem kursu Centralne banke BiH sa zakoskim zateznim kamatama po stopi određenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate počev od 21. septembra 1995. godine do isplate, apelant je odbijen. Protiv presude Općinskog suda žalbe Kantonalnom sudu su izjavili apelant i tužena.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-2629/05 od 30. oktobra 2007. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i prvostepena presuda potvrđena u dijelu kojim je dobijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.729,103 libijskih dinara po srednjem kursu libijske banke na dan isplate prema USD, a USD prema srednjem kursu Centralne banke BiH sa pripadajućom kamatom. Žalba tužene je uvažena i prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu preinačena tako što je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu plaća u iznosu od 26.266,20 USD u protuvrijednosti KM po srednjem kursu Centralne banke BiH na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama počev od 21. aprila 2000. godine do isplate. Osporenom presudom, obavezan je apelant tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.101,58 KM.

4. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je, 18. januara 2008. godine, na zahtjev Ustavnog suda od 10. januara 2008. godine, obavijestio Ustavni sud da apelant nije izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-2629/05 od 30. oktobra 2007. godine.

5. Apelant smatra da je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

9. U konkretnom slučaju, Kantonalni sud je presudom, broj Gž-2629/05 od 30. oktobra 2007. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanata izjavljenu protiv presude Općinskog suda, broj Pr-143/00-A od 31. augusta 2005. godine, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev apelanta, te uvažio žalbu tužene i prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu preinačio, tako što je odbio dio tužbenog zahtjeva apelanta za isplatu plaća. U tužbi, prvostepenoj presudi Općinskog suda i presudi Kantonalnog suda je navedena vrijednost spora od 80.000,00 KM, dakle vrijednost veća od predviđenog limita od 10.000,00 KM do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati, pa je u smislu postojećih odredbi Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine dopuštena revizija protiv drugostepene presude. Prema tome, apelant je propustio da prije podnošenja apelacije, u zakonom predviđenom roku od 30 dana od dana prijema drugostepene presude Kantonalnog suda izjavi reviziju u parničnom postupku.

10. Pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3618/07 (Muhamed Nedžib Ali Hamdato) | Sudska praksa | Aktio