Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2374/06 (Zemljoradnička zadruga «Ratar» u likvidaciji Brka)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2374/06

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2374/06, rješavajući apelaciju Zemljoradničke zadruge «Ratar» Brka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Zemljoradničke zadruge «Ratar» u likvidaciji Brka podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-06-000196 od 13. juna 2006. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj P-419/04-I od 15. marta 2006. godine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Zemljoradnička zadruga «Ratar» u likvidaciji Brka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt), koju zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčko Distrikta, podnijela je 7. augusta 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Gž-06-000196 od 13. juna 2006. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekst: Osnovni sud) broj P-419/04-I od 15. marta 2006. godine. Apelant je naknadno, 29. novembra 2006. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud «zabranio Brčko Distriktu da traži od apelanta predaju u posjed nekretnina koje su predmet konkretnog postupka pred Ustavnim sudom sve do donošenja odluke povodom podnesene apelacije.»

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je donio Odluku broj AP 2374/06 od 16. jula 2007. godine kojom je odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

3. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog i Osnovnog suda, te učesnika u postupku, Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 28. novembra 2006. godine dostavljanje odgovora na apelaciju.

4. Odgovor na apelaciju Apelacioni sud je dostavio 14. decembra 2006. godine, Osnovni sud 12. decembra 2006. godine, a tuženi 7. decembra 2006. godine.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 24. marta 2008. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Presudom Osnovnog suda broj P-419/04-I od 15. marta 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Apelacionog suda broj 097-0-Gž-06-000 196 od 13. juna 2006. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik nekretnine označene kao k.č. broj 597, oranica «Sječa» u površini od 1.100 m², upisana u zk.ul. broj 446 k.o. Brka, te da je to tuženi dužan priznati i dopustiti da se navedena parcela otpiše iz navedenog zk. uloška iste katastarske općine i apelant upiše kao vlasnik navedene parcele u dijelu 1/1, u roku od 15 dana nakon pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

8. U obrazloženju osporenih presuda je, između ostalog, navedeno da je apelant kao tužilac u postupku likvidacije Rješenjem Osnovnog suda broj L-3/03 od 26. maja 2004. godine upućen da pokrene parnični postupak protiv tuženog kao izlučnog povjerioca radi utvrđivanja prava vlasništva nad navedenim nekretninama. Sudovi su odbili apelantov tužbeni zahtjev, imajući u vidu da je ZZ «Brka», kao apelantov pravni prednik, predmetne nekretnine kupila od katastarskih posjednika Rame Pjevića i Sadije Pjević ugovorom od 5. juna 1963. godine. U tački 3. ugovora je navedeno da prodavači dopuštaju da se bez njihovog pitanja i prisustva u zemljišnim knjigama Sreskog suda u Brčkom «izvrši uknjižba prava vlasništva u korist općenarodne imovine sa organom upravljanja NOO Brčko i organom korištenja ZZ «Brka». Na osnovu toga, redovni sudovi smatraju da ZZ «Brka» nije stekla pravo vlasništva na spornim nekretninama, nego samo pravo korištenja, a predmetne nekretnine su ostale društveno vlasništvo, pa samim tim ni apelant kao pravni slijednik ZZ «Brka» nije mogao steći to pravo. Apelant je svoje pravo na predmetnim nekretninama «izveo» iz prava svog prednika koji je nekretnine kupio od Rame Pjevića i Sadije Pjević koji su bili samo katastarski posjednici i nisu ni mogli prenijeti više prava na apelantovog prednika nego što su i sami imali. Apelacioni sud je posebno naveo da su prema zemljišnoj knjizi predmetne nekretnine prema Ugovoru broj 1615/62 sa Alije Jukić, koja je bila njihova vlasnica sa 1/1 dijela, prešle u općenarodnu imovinu organa upravljanja OSO Brčko sa upisom prava korištenja u «C» listu u korist ZZ «Brka». Apelacioni sud, nadalje, navodi da u vrijeme prijenosa spornih nekretnina na ime apelantovog prednika prodavači Ramo Pjević i Sadija Pjević nisu bili upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina, nego je bila upisana Alija Jukić sa 1/1 dijela. Apelacioni sud je istakao da je Osnovni sud, u suštini, utvrdio da apelant nije, u smislu člana 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, mogao steći pravo vlasništva na spornim nekretninama, jer je njegov pravni prednik imao samo pravo korištenja spornih nekretnina, a to pravo mu je prestalo u smislu člana 2. Zakona o upisu stvarnih prava na nekretninama u vlasništvu Brčko Distrikta. U tom smislu, Apelacioni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno zaključio da apelant u toku postupka nije dokazao da je stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama prema odredbi člana 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko Distrikta. Također je ocijenjeno da je bez osnova apelantov žalbeni prigovor da je prvostepeni sud trebao primijeniti član 94. Općeg zakona o zadrugama s obzirom na to da je apelant Rješenjem Osnovnog suda broj L-3/03 od 26. maja 2004. godine upućen da pokrene konkretan postupak radi utvrđivanja da je vlasnik predmetnih nekretnina.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da je prema članu 1. stav 4. Statuta Brčko Distrikta Apelacioni sud bio dužan direktno primijeniti član 94. Općeg zakona o zadrugama i usvojiti tužbeni zahtjev, jer taj član Statuta predviđa da su Ustav Bosne i Hercegovine, kao i važeći zakoni i odluke institucija Bosne i Hercegovine, direktno primjenjivi na cijeloj teritoriji Brčko Distrikta, te da zakoni i odluke svih vlasti Brčko Distrikta moraju biti u skladu sa važećim zakonima i odlukama institucija Bosne i Hercegovine. Slijedom toga, prema apelantovom mišljenju, u osporenim presudama se proizvoljno tumači da Brčko Distrikt nije dužan primjenjivati član 94. Općeg zakona o zadrugama koji propisuje da imovina koju zadruga trenutno koristi donošenjem tog zakona postaje imovina zadruga. Apelant je naveo da je takvom proizvoljnom primjenom zakona došlo i do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i njegovog prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

10. Apelacioni sud je ponovio obrazloženje osporene presude i zaključio da osporenim presudama nisu povrijeđena apelantova prava navedena u apelaciji. Apelacioni sud je naveo da u toku postupka pred prvostepenim sudom apelant nije dokazao da je njegov pravni prednik (ZZ «Brka») stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na osnovu kupoprodajnog ugovora na koji se apelant pozvao kao osnov za stjecanje tog prava, pa samim tim nije mogao ni prenijeti na apelanta više prava od stečenog, tj. prava korištenja. Pravnom predniku apelanta, ZZ «Brka», kao ni apelantu, niko nije osporavao pravo korištenja na predmetnim nekretninama, niti im danas to pravo osporava. U katastarskoj evidenciji predmetno zemljište je upisano kao vlasništvo Brčko Distrikta, a pravo korištenja upisano je u apelantovu korist (ZZ «Ratar» Brka) sa 1/1 dijela. U zemljišnoknjižnoj evidenciji u zk. ul. broj 446 k.o. Brka isto zemljište upisano je kao društveno vlasništvo, a kao korisnik upisan je apelantov prednik ZZ «Brka» sa 1/1 dijela, te u skladu sa članom 12. Aneksa od 18. augusta 1999. godine i Konačnom odlukom Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice u oblasti Brčkog od 5. marta 1999. godine predmetne nekretnine su vlasništvo Brčko Distrikta.

11. Osnovni sud je naveo da su navodi apelacije neosnovani i neargumentirani, jer je apelantu u potpunosti omogućeno učestvovanje pred sudom, provedeni su svi dokazi koje je apelant predložio i ničim mu nije uskraćeno pravo na pravično suđenje, a presudom mu nije uskraćeno pravo na mirno uživanje imovine. Sud je svoju odluku detaljno obrazložio i ona je donesena u skladu sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko Distrikta i Zakonom o upisu stvarnih prava na nekretninama u vlasništvu Brčko Distrikta.

12. Tuženi je ponovio tvrdnje iz osporenih presuda da je apelant na spornim nekretninama imao samo pravo korištenja i zaključio da bi u slučaju da su redovni sudovi usvojili tužbeni zahtjev došlo do miješanja u njegovo pravo na imovinu. Tuženi je naveo da nije prihvatljiva apelantova tvrdnja da je osporenim presudama proizvoljno tumačen član 94. Općeg zakona o zadrugama. Tuženi smatra da apelant navedenu zakonsku odredbu tumači preširoko što dovodi do negiranja prava drugih lica, naročito prava na restituciju.

V. Relevantni propisi

13. Statut Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» br. 1/00 i 4/00):

Član 1. stav 4.

Ustav Bosne i Hercegovine, kao i važeći zakoni i odluke institucija BiH, direktno su primjenjivi na cijeloj teritoriji Brčko Distrikta BiH. Zakoni i odluke svih vlasti Distrikta moraju biti u skladu sa važećim zakonima i odlukama institucija Bosne i Hercegovine.

14. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», br. 11/01, 8/03 i 40/04):

Član 22.

Pravo vlasništva može se steći na osnovu zakona, pravnog posla, odluke suda ili drugog organa Distrikta i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom.

15. Opći zakon o zadrugama («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 18/03): Član 94.

Imovina koju zadruga trenutno koristi donošenjem ovog zakona postaje imovina zadruge.

16. Zakon o upisu stvarnih prava na nekretninama u vlasništvu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» broj 26/04):

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se način upisa stvarnih prava na nekretninama koje su vlasništvo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt). Član 2.

Osnovni sud Brčko Distrikta će prema službenoj dužnosti izvršiti upis prava vlasništva i bilo kojeg drugog stvarnog prava u korist Brčko Distrikta na svim nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama tog suda na kojima je do stupanja na snagu ovog zakona kao vlasništvo bila upisana općenarodna imovina, društveno vlasništvo, državno vlasništvo, vlasništvo zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije, vlasništvo društveno-političkih organizacija, mjesnih zajednica i drugih pravnih lica u društvenom ili državnom vlasništvu ili bilo koji drugi oblik vlasništva osim privatnog. Član 3.

Upisi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na nekretninama iz člana 2. ovog zakona, bez obzira na vrstu i oblik organiziranja titulara tih prava, brišu se prema službenoj dužnosti.

Član 4.

Odredbe čl. 2. i 3. primjenjuju se i na promjene stanja u katastarskom operatu Brčko Distrikta.

17. Aneks od 18. augusta 1999. godine Konačne odluke Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice u oblasti Brčkog od 5. marta 1999. godine:

Član 12.

Vlasti Distrikta upravljaju svom društvenom imovinom unutar Distrikta i imaju ovlaštenje, uz odobrenje supervizora, vršiti privatizaciju društvene/javne imovine u skladu sa primjenjivim zakonima BiH. Društvenom/javnom imovinom u Distriktu se ne smije raspolagati osim ako je to u skladu sa zakonima BiH i uz odobrenje supervizora.

VI. Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja je Presuda Apelacionog suda broj 097- 0-Gž-06-000 196 od 13. juna 2006. godine i Presuda Osnovnog suda broj P-419/04-I od 15. marta 2006. godine protiv kojih je 7. augusta 2006. godine podnesena apelacija. Protiv navedenih presuda nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

22. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da su mu redovni sudovi proizvoljnom primjenom materijalnog prava povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud će prvo razmotriti apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

25. Nesporno je da se predmetni postupak tiče utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza s obzirom na to da se njegov tužbeni zahtjev odnosio na utvrđivanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Ustavni sud je, stoga, nadležan ispitati je li postupak bio u skladu sa standardima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje se odnose na način na koji su redovni sudovi primijenili materijalno pravo. Konkretno, apelant smatra da su redovni sudovi bili dužni u njegovom slučaju direktno primijeniti član 94. Općeg zakona o zadrugama koji propisuje da imovina koju zadruga trenutno koristi, donošenjem tog zakona, postaje imovina zadruge. Tu odredbu su redovni sudovi, prema apelantovom mišljenju, bili dužni primijeniti kao odredbu zakona Bosne i Hercegovine koji su prema članu 1. stav 4. Statuta Brčko Distrikta direktno primjenjivi na teritoriji Brčko Distrikta.

27. Redovni sudovi su apelantove navode ocijenili kao neosnovane, naglašavajući stav da je apelantov pravni prednik imao na spornim nekretninama samo pravo korištenja koje je apelant preuzeo, te da u smislu člana 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije mogao steći pravo vlasništva, a njegovo pravo korištenja spornih nekretnina je prema Zakonu o upisu stvarnih prava prestalo postojati.

28. U vezi sa apelantovim navodima, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke ovih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).

29. U postupku povodom apelantove tužbe utvrđeno je da je apelantov pravni prednik na spornim nekretninama imao pravo korištenja spornih nekretnina, a da su one bile društveno vlasništvo. Apelant ni u postupku pred redovnim sudovima niti u apelaciji nije osporio takvo utvrđeno činjenično stanje. Apelant smatra spornim što u konkretnom slučaju nije direktno primijenjen član 94. Općeg zakona o zadrugama, tumačeći da je prema toj odredbi, ex lege, stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama. U vezi sa prethodnim navodom, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi u osporenim presudama primijenili član 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao i član 2. Zakona o upisu stvarnih prava na nekretninama prema kojem je, inter alia, prema službenoj dužnosti izvršen upis prava vlasništva u korist tuženog na svim nekretninama koje su bile društveno vlasništvo. Prema članu 3. tog zakona izvršeno je, prema službenoj dužnosti, brisanje prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na nekretninama iz člana 2. ovog zakona, bez obzira na vrstu i oblik organiziranja titulara tih prava.

30. Apelantov navod da je proizvoljno mišljenje sudova da nije trebalo primijeniti član

94. Općeg zakona o zadrugama, Ustavni sud smatra neosnovanim jer ni Apelacioni, ni Osnovni sud nisu u suštini doveli u pitanje primjenu člana 94. Općeg zakona o zadrugama, nego su zaključili da nije bilo uvjeta da se apelantovom tužbenom zahtjevu udovolji primjenom tog člana, za što su dali odgovarajuće obrazloženje. Redovni sudovi su, na taj način, učinili nespornim da se zakoni Bosne i Hercegovine direktno primjenjuju na teritoriji Brčko Distrikta u smislu člana 1. stav 4. Statuta Brčko Distrikta, a njihovo tumačenje konkretne odredbe zakona Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud podsjeća da je u relevantno sličnoj situaciji, donoseći odluke povodom apelacije istog apelanta, već usvojio identično stanovište (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 1808 /05 od 17. novembra 2006. godine i AP 2455/05 od 16. januara 2007. godine).

31. Ustavni sud je zaključio da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na imovinu

32. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i suštinu apelantovih navoda o povredi njegovog prava na mirno uživanje imovine koji se odnose na nepravilnu primjenu materijalnog prava, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da redovni sudovi nisu proizvoljno primijenili relevantne odredbe materijalnih zakona.

34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2374/06 (Zemljoradnička zadruga «Ratar» u… | Sudska praksa | Aktio