Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1762/06 (Hercegovačko-neretvanski kanton)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Odustanak od apelacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1762/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP-1762/06, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog Kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 3. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-1580/05 od 27. aprila 2006. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru, broj P-740/98 od 26. septembra 2005. godine, zbog toga što je podnosilac apelacije odustao od apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilašvo/pravobraniteljstvo, podnio je, 14. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1580/05 od 27. aprila 2006. godine, i Presude Općinskog suda u Mostaru ( u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-740/98 od 26. septembra 2005. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-740/98 od 26. septembra 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1580/05 od 27. aprila 2006. godine, obavezan je apelant da tužitelju na osnovu materijalne štete isplati iznos od 4.915,74 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. juna 1998. godine pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka i iznosu od 1.948,00 KM, sve u roku od 30 dana i pod prijetnjom izvršenja. Tužbeni zahtjev apelanta je odbijen kao neosnovan u odnosu na Federaciju BiH – Federalno Ministarstvo unutrašnjih poslova.

3. Obrazlažući osporenu presudu, Općinski sud je naveo da je, 23. februara 1998. godine, na cesti Mostar-Radoč, u mjestu Donja Mahala, apelanta zaustavila grupa nepoznatih osoba, te mu je bez ikakvog razloga kamenovala vozilo i pritom pričinila materijalnu štetu u iznosu od 4.915,74 KM. Sud je odgovornost tuženika izveo iz odredbi člana 12. Zakona o unutrašnjim poslovima Hercegovačko-neretvanskog Kantona («Narodne novine HNŽ», broj 2/97), kojim je utvrđeno da u okviru “nadležnosti iz člana 2. navedenog Zakona Ministarstvo naročito obavlja zaštitu života i imovine i provodi Ustav i zakone Kantona”. Nadalje, prvostepeni sud se pozvao na član 4.Glave III Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u kojem je utvrđeno da kantonu pripada sva ovlast koja nije izričito dodijeljena Federaciji, tako da su kantoni posebno mjerodavni za uspostavu i nadziranje snaga policije koje nose jedinstvene Federalne uniforme s kantonalnim oznakama, a prema članu 1. Glave V Ustava FBiH propisano je da je svaki kanton pri provedbi obaveza propisanih u čl. 2 i 4. Glave III Ustava FBiH dužan da preduzima sve potrebne mjere zaštite ljudskih prava. Zakon o unutrašnjim poslovima Hercegovačko - Neretvanskog Kantona usvojen je na Skupštini kantona 23. decembra 1996 godine, a stupio je na snagu danom objavljivanja u Narodnim novinama iz januara 1997. godine, i predstavlja pravnu osnovu za utvrđivanje odgovornosti policijskh snaga.

4. Kantonalni sud se u obrazloženju presude pozvao na član 172 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima odnosima prema kojem pravna osoba odgovara za štetu koju njezin organ uzrokuje trećoj osobi u obavljanju ili u vezi sa obavljanjem svojih funkcija. Kantonalni sud je naveo da su policijske snage bile dužne da na čitavom prostoru grada Mostara osiguraju mir i red, pa tako spriječe ovaj događaj. U pogledu prigovora zastare potraživanja nije bilo uslova da se prigovor usvoji jer je tužba podnesena godinu i po dana nakon pričinjene štete. Kantonalni sud je utvrdio da je materijalna šteta pravilno utvrđena, a prema nalazu i mišljenju vještaka, te da su zatezne kamate obračunate pravilno u skladu sa članom 2. Zakona o visini stope zatezne kamate («Službene novine FBiH», broj 51/01).

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povređeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je u konkretnom slučaju proizvoljno primjenjen član 172. Zakona o obligacionim odnosima kojim je utvrđena njegova odgovornost za naknadu štete koju njezin organ uzrokuje trećoj osobi u obavljanju ili u vezi sa obavljanjem svojih funkcija. Apelant dalje navodi da on nije prouzrokovao štetu niti njegov organ već treća nepoznata lica, te da apelant nije bio sudionik nastanka štete niti je zatražena njegova pomoć. Također navodi da nije izvršen niti uviđaj na licu mjesta, kao i da sudovi nisu utvrdili da li je tužitelj već naplatio štetu od neke osiguravajuće kuće. Apelant također navodi da je utvrđivanje njegove odgovornosti za nastalu štetu tužitelju kao i određivanje zateznih kamata od 19. juna 1998. godine, a ne od dana podnošenja tužbe, neustavno i nezakonito. Predlaže da se apelacija prihvati i osporene odluke ukinu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 3. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 3. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

3. Podnosilac apelacije je odustao od apelacije;»

7. Dopunom apelacije, koju je apelant dostavio Ustavnom sudu 21. aprila 2008. godine, je navedeno da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), odlučujući o reviziji apelanta donio Presudu, broj 070-0-Rev-06-001496 od 23. oktobra 2007. godine, kojom je obje osporene nižestepene presude preinačio i tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Obzirom na ovo činjenično i pravno stanje, apelant je obavjestio Ustavni sud da odustaje od apelacije, jer - kako je navedeno u dopuni apelacije – «nema pravnog interesa» za vođenje daljnjeg postupka pred Ustavnim sudom.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 3. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant odustao od apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1762/06 (Hercegovačko-neretvanski kanton) | Sudska praksa | Aktio