Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2343/06 (A. L.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2343/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP-2343/06, rješavajući apelaciju Aleksandra Lučića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandra Lučića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-Kž-

06-000 019 od 30. maja 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksandar Lučić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, koga zastupa Josip Muselimović i Ana Primorac, advokati iz zajedničkog advokatskog ureda Josip Muselimović i Ana Primorac, podnio je, 3. avgusta 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-Kž-06-000 019 od 30. maja 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-174/03 od 16. februara 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda, broj 015-0-Kž-06-000 019 od 30. maja 2006. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djelaneovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 214. stav 1. Krivičnog Zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), za koje krivično djelo ga je sud na osnovu istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine u koju kaznu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru u trajanju od 31. marta 2003. godine do 8. avgusta 2003. godine. Apelant je na osnovu člana 98. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS) obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 785,00 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude. Na osnovu člana 64. u vezi sa članom 214. stav 5. KZ RS od apelanta je oduzeta opojna droga-indijska konoplja cannabis sativa u količni od 20.128, 70 kg.

3. U obrazloženju drugostepene presude se navodi da nije sporno da je apelant kritičnog dana upravljao motornim vozilom marke „Golf 4“ reg. Broja 998-M-322 vlasništvo Vahida Bajrovića iz Novog Sarajeva, da je u mjestu Pandurica, opština Ljubinje zaustavljen od policijske patrole iz Ljubinja, da je nakon traženja da otvori prtljažnik vozila pobjegao sa lica mjesta u pravcu Ljubinja, da bi se istim vozilom i istim putem vratio u pravcu Trebinja, krečući se velikom brzinom, usljed čega je kod mjesta Strujići izazvao saobraćajnu nezgodu tako što je desnim krajem vozila udario u zaštitnu ogradu i tu se zaustavio, a potom pobjegao sa lica mjesta. Nadalje je utvrđeno da je nesporna činjenica da su na nizbrdici obrasloj šibljem, u neposrednoj blizini lica mjesta nezgode pronađena 2 džaka napunjena opojnom drogom indijskom konopljom-cannabis sativa.

4. Okružni sud je našao da je prvostepeni sud i pored nedostataka direktnih dokaza na okolnosti koje se ističu u žalbi, na pouzdan način utvrdio odgovornost apelanta za predmetno krivično djelo. Utvrđeno je da je prvostepenom presudom na pravno valjan i validan način primjenjen metod indicijalnog dokazivanja. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da su posredni dokazi prihvaćeni u sudskoj praksi uz uslov da indicije moraju djelovati kao čvrst zatvoren krug koji dozvoljava samo jedan zaključak u odnosu na relevantnu činjenicu i da objektivno i potpuno isključuju mogućnost drugačijeg zaključka u odnosu na istu činjenicu. Po mišljenju Kantonalnog suda prvostepeni sud je i pored nedostataka direktnih dokaza pravilno utvrdio odgovornost apelanta, tako da je međusobnu vezu posrednih dokaza doveo u sklad na način da se oni pojavljuju kao karike jednog lanca i predstavljaju sistem indicija koje u svojoj povezanosti isključuju svaku drugu verziju od one koja je utvrđena prvostepenom presudom. Okružni sud je naveo da o ispravnosti ovakvog zaključka prvostepenog suda govori i indicija više, a to je da je pretresom apelantove kuće pronađena opojna droga iste vrste u količini od 820 grama.

5. Utvrđeno je da su neosnovani i žalbeni navodi o tome da prvostepeni sud u ponovnom postupku nije postupio po uputi datoj u rješenju Okružnog suda od 23. novembra 2003. godine kojim je ukinuta prvostepena presuda, s obzirom da je prvostepeni sud ponovnim i preciznim vaganjem na nedvojben način utvrdio tačnu količinu opojne droge marihuana. Po mišljenju Okružnog suda pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja se ne može dovesti u sumnju ni žalbenim navodima da nije provedeno vještačenje džakova.

6. Nadalje se navodi da povredu krivičnog zakona žalba vidi u propustu prvostepenog suda da u izreci presude navede naznaku protivno kojem propisu je marihuana proglašena opojnom drogom. Okružni sud je naveo da se žalbom osnovano ukazuje da su predmet krivičnog djela supstance ili preparati koji su proglašeni za opojne droge. Po mišljenju drugostepenog suda prvostepeni sud se u obrazloženju pravilno pozvao na Zakon o proizvodnji i prometu opojnih droga koji predviđa zabranu proizvodnje, uvoza, izvoza i promet opojnih droga bez odobrenja nadležnih organa kao i na listu opojnih droga na kojoj se pod rednim brojem 69. nalazi predmetna cannabis-indijska konoplja. Drugostepeni sud je našao da u situaciji kada nije sporno da se pronađena droga nalazi na oficijelnoj listi kontrolisanih droga (red. br. 69.) i kada se to precizno navodi u obrazloženju pobijane presude, propust prvostepenog suda, da u izreci presude navede oznaku tog propisa, ne čini tu presudu nerazumnjivom i ne predstavlja bitnu povredu krivičnog postupka koja bi povlačila ukidanje presude. Okružni sud je također utvrdio i da je prvostepeni sud u pogledu odluke o kazni pravilno utvrdio sve činjenice od značaja za pravilno odmjeravanje kazne.

7. Rješenjem Osnovnog suda, broj K-174/03 od 13. juna 2006. godine, izvršena je ispravka Presude Osnovnog suda, broj K-174/03 od 16. februara 2006. godine, tako da umjesto oznake za količinu opojne droge „20.128,70 kg“ treba da stoji „20.128,70gr“ u izreci i obrazloženju.

8. U obrazloženju rješenja se navodi da se Okružno tužilaštvo, 8. juna 2006. godine, obratilo sudu sa zahtjevom da se izvrši ispravka očigledne greške koja je nastala prilokom kucanja jer u presudi stoji 20.128,70 kg opojne droge, umjesto 20.128,70 gr, koja količina je utvrđena vaganjem opojne droge u prostorijama CJB Trebinje. Utvrđeno je da je uvidom u krivični spis sud utvrdio da je počinjena očigledna greška u kucanju količine od 20,128,70 kg, koja količina se odnosi na opojnu drogu iako je vaganjem utvrđena količina od 20.128,70 gr.

9. Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju. Istakao je da se njegova žalba podnesena protiv presude Osnovnog suda ima smatrati sastavnim dijelom apelacije, te da se ista po njegovom mišljenju trebala uvažiti pogotovo u odnosu na propust prvostepenog suda da navede protivno kojem propisu je opojna droga marihuana proglašena opojnom drogom. Ističe da je nejasno otkud cijeli predmet na Osnovnom sudu 13. juna 2006. godine kada branilac apelanta do tog dana nije primio odluku povodom svoje žalbe. Nadalje navodi da u Presudi Osnovnog suda i na strani 6. količina opojne droge je navedena u kilogramima, te da je ispravku u pogledu tih količina sud propustio izvršiti u rješenju od 13. juna 2006. godine. Navodi da je presudu Okružnog suda apelant primio 17. jula 2006. godine, te da je odredbom 297. stav 2. ZKP RS određeno da rok za žalbu u slučaju ispravke presude teče od dana prijema rješenja kojim se vrši ispravka iste. Iz navedenog po mišljenju apelanta, kako je Presuda Okružnog suda dostavljena apelantu 17. jula 2006. godine, a rješenje o ispravci presude 20. juna 2006. godine, od kojeg dana teče rok za žalbu, proizilazi da je Okružni sud presudu donio prije nego je istekao rok za žalbu. Dalje navodi da u obrazloženju presude Okružnog suda stoji da je od apelanta oduzeta opojna droga u količini od 20.182,70 gr mada je u presudi Osnovnog suda stajalo da se od apelanta oduzima opojna droga u količini od 20.182,70 kg. Iz navedenog po mišljenju apelanta proizilazi da je Okružni sud kombinovao navode iz prvostepene presude i ispravke iste od 13. juna 2006. godine.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

12. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje pravo na, pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01, Ustavni sud, odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 24/02). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva,presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine).

13. Ustavni sud je utvrdio da je je prvostepeni sud svoju presudu zasnovao na dokazima izvedenim na glavnom pretresu ocjenjujući pri tome svaki dokaz pojedinačno i dovodeći ga u vezu sa ostalim dokazima, te na taj način izveo zaključak o dokazanosti činjenica. Okružni sud je ispitujući žalbu apelanta utvrdio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primjenio materijalno pravo. Osnovni i Okružni sud su u svojim presudama dali jasno obrazloženje osporenih presuda, koje Ustavni sud ne nalazi proizvoljnim. Pri tome Ustavni sud nalazi da je u predmetnom postupku utvrđena uzročno posljedična veza između radnji apelanta i počinjenog djela. Okružni sud se prilikom odlučivanja o apelantovoj žalbi očitovao na sve navode žalbe, te o njima dao jasne i precizne razloge.

14. U odnosu na navode apelanta u pogledu rješenja kojim je ispravljena prvostepena presuda Ustavni sud ponavlja da je zadatak Ustavnog suda da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi Ustavni sud smatra da kasnijim rješenjem kojim je ispravljena očigledna omaška u mjernoj jedinici opojne droge, a od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu protiv presude u smislu odredbe člana 297. stav 2. ZKP RS, nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje. Navedeno pogotovo imajući u vidu da predmet ispravke rješenja nije bio predmetom apelantove žalbe iz čega proizilazi da se u navedenom slučaju radilo o zaista očiglednoj omašci suda koju nije zapazio ni sam apelant prilikom izjavljivanja žalbe protiv prvostepene presude. Također, posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud nalazi da navedena omaška u označavanju količine opojne droge nije imala uticaja ni na samo meritorno rješenje stvari u smislu osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, kao i na samo odlučenje o apelantovim žalbenim navodima.

15. Ustavni sud u predmetnom postupku nije pronašao ništa što bi ukazivalo da su u predmetnom postupku materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanta, odnosno da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine.

16. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnog prava na koje se poziva, te da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Ustavni sud također smatra da su očigledno (prima facie) neosnovani i apelantovi navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije kao i prava iz člana 2. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju s obzirom da je apelant nesporno u predmetnom postupku imao mogućnost korištenja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a što je on nesporno i učinio.

18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2343/06 (A. L.) | Sudska praksa | Aktio