Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2385/06 (Z. R.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2385/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 2385/06, rješavajući apelaciju Zorice Radovanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorice Radovanović podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom Banja Luka u predmetu P-861/03, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zorica Radovanović (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banja Luke, podnijela je, 10. augusta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), radi dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj P-861/03.
2. Apelantica je, 7. maja 2003. godine, Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv Biro osiguranja Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete u visini od 7.220 KM. Tužba je zavedena pod poslovnim brojem P-861/03. Podneskom od 25. maja 2004. godine apelantica je, zbog izmjena nastalih u Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03 i 85/03; u daljnjem tekstu: ZPP), uredila tužbu, a podnescima od 6. decembra 2004. godine, 9. septembra i 23. decembra 2005. godine te 6. februara 2006. godine urgirala da se tuženom dostavi tužba na odgovor, jer među strankama postoji mogućnost dogovora. Općinski sud je, 28. februara 2006. godine, dao naredbu da se tužba dostavi tuženom na odgovor, koju je tuženi primio 6. marta 2006. godine. Apelantica je odgovor na tužbu primila 4. maja 2006. godine. Osnovni sud je dopisom od 3. oktobra 2006. godine, ponudio apelantici alternativni način rješavanja spora putem medijacije, kojeg je apelantica prihvatila 12. oktobra 2006. godine, obavještavajući sud da prihvata rješavanje konkretnog pravnog predmeta putem medijacije. Isti način rješavanja spora prihvatio je i tuženi.
3. Udruženje medijatora u BiH obavijestilo je Općinski sud da je medijacija održana 11. decembra 2006. godine i da su stranke postigle međusobno prihvatljiv sporazum.
4. Apelantica smatra da joj je zbog nepostupanja suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje, konkretnije da joj je zbog dužine trajanja postupka pred sudom povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Istakla je da je nekoliko puta, pimenim podnescima urgirala da postupak započne, odnosno da se tuženom dostavi tužba na odgovor, ali je to učinjeno tek dvije godine nakon predaje tužbe.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31.maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-
Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
7. U konkretnom slučaju, apelantica je podnijela apelaciju 10. augusta 2006. godine, zbog nedonošenja odluke od strane Osnovnog suda po tužbi radi naknade štete koju je podnijela 7. maja 2003. godine. Dakle, razdoblje u kojem Osnovni sud nije donio odluku, a koji po mišljenju apelantice traje nerazumno dugo, je razdoblje od dvije godine. Međutim, Ustavni sud je prilikom pribavljanja odgovora na apelaciju, kao i spisa Osnovnog suda broj P-861/03 obaviješten da je konkretna pravna stvar riješena putem medijacije, zaključenjem međusobno prihvatljivog sporazuma, 11. decembra 2006. godine. U prilog toj tvrdnji dostavljeno je obavještenje za sud Udruženja medijatora u Bosni i Hercegovini – Centar za medijaciju Banja Luka, kojim je potvrđeno da su u predmetu broj P-861/03 strane postigle međusobno prihvatljiv sporazum. U takvim okolnostima, prilikom ocjene da li se zaista radilo o periodu koji je trajao nerazumno dugo, Ustavni sud je imao u vidu trajanje postupka kao cjeline i objektivne okolnosti na strani suda zbog temeljite izmjene ZPP-a u 2003. godini. Imajući u vidu da je konkretna pravna stvar okončana za 3,5 godine od dana podnošenja tužbe, da je Osnovni sud posredovao u medijaciji odabiranjem predmeta kao pogodnog za takav vid rješavanja spora, Ustavni sud konstatuje da se ne može govoriti o nerazumno dugom trajanju postupka, posmatranog u cjelini. Iz naprijed navedenog proizilazi da apelantica u ovom slučaju nema «opravdan zahtjev», jer ne postoji kršenje ustavom zaštićenog prava na suđenje u razumnom roku.
8. Apelantica se također žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zbog nepostojanja efikasnog pravnog sredstva koji bi sud «natjerao» na postupanje. Ustavni sud naglašava da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter a to znači da se ne može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju navodi apelantice o kršenju ovog prava odnose se na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da apelanatica nije dokazla povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, proizilazi da nije dokazala ni da joj je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek. Stoga, Ustavni sud smatra i ovaj navod apelantice očigledno (prima facie) neosnovanim.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović