Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1108/08 (V. V. i A. J.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1108/08
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP-1108/08, rješavajući zahtjev Vladimira Vrljića i Ajdina Jašarevića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Vladimira Vrljića i Ajdina Jašarevića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Vladimir Vrljić i Ajdin Jašarević (u daljnjem tekstu: apelanti), zastupani po Karlu Sesaru, advokatu iz Mostara, podnijeli su 14. aprila 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-Kž-
07-000 019, od 29. januara 2008. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne do donošenja odluke o apelaciji.
2. Apelanti su prvostepenom presudom Općinskog suda u Konjicu, broj 07 56 K 005944 06 K, od 22. juna 2006. godine, a koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-Kž-
07-000 019, od 29. januara 2008. godine, proglašeni krivim za krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 172. stav 1. u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Sud ih je osudio na kaznu zatvora u trajanju od po 3 mjeseca zatvora. Oštećeni, Senad Husić i Meho Kojić, su u cijelosti upućeni na parnični postupak radi ostvarivanja svog imovinskog zahtjeva. Sud je utvrdio da su apelanti, 1. decembra 2003. godine, u Jablanici, u jednom ugostiteljskom objektu, nakon svađe sa oštećenim, istim nanijeli teške tjelesne povrede, pobliže opisane u presudi.
3. Apelanti ne navode razloge za donošenje privremene mjere.
4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
5. Ustavni sud naglašava da apelant mora uvjeriti Ustavni sud da će u slučaju nedonošenja privremene mjere nastupiti neotklonjiva i ozbiljna štetna posljedica. Nastupanje štete mora biti akutno i izvjesno. Tumačenje pojmova „neotklonjiva i ozbiljna šteta” mora biti restriktivno, jer se privremena mjera miješa u uobičajeni tok odvijanja pravnog procesa, kao što je u predmetnom slučaju, izvršenje jedne pravosnažne presude (Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, CH/02/8050, Mile Savić protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine , Odluka o privremenoj mjeri, od 6. jula 2005. godine, tač. 26. i 27).
6. Prema tome, donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. U konkretnom slučaju, apelanti traže privremenu mjeru, kojom bi Ustavni sud odložili izvršenje kazne do donošenja odluke o apelaciji. Apelanti ne navode razloge za ovakav zahtjev. Stoga Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere u potpunosti paušalan i neobrazložen. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra zahtjev apelanata neosnovanim.
9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović