Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-77/08 (K. K.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-77/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 77/08, rješavajući apelaciju Kasima Kadušića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kasima Kadušića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-
07-001 544 od 9. novembra 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Tešnju broj P. 21/03 od 16. aprila 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Kasim Kadušić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jelaha, kojeg zastupa Martin Džido, advokat iz Jelaha, podnio je 7. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-07-001 544 od 9. novembra 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P. 21/03 od 16. aprila 2007. godine.
2. Apelant je podnio tužbu Općinskom sudu protiv Rame Jeterića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi smetanja posjeda.
3. Rješenjem Općinskog suda broj P. 21/03 od 16. aprila 2007. godine odbačena je tužba apelanta. U obrazloženju svog rješenja Općinski sud je naveo da je Rješenjem ovog suda broj P. 21/03 od 13. decembra 2006. godine apelant pozvan da ispravi predmetnu tužbu na način što će dostaviti tačnu adresu tuženog, budući da je tužba, koja je poslata tuženom na odgovor, vraćena sa naznakom da je tuženi odselio sa date adrese. Nadalje, da je nakon što je apelant dostavio novu adresu tuženog sud poslao tužbu na odgovor tuženom, ali da je ista vraćena sa naznakom da se tuženi nalazi u inostranstvu. S obzirom da apelant u ostavljenom roku nije postupio u skladu sa naprijed navedenim rješenjem, sud je odbacio tužbu u skladu sa odredbama člana 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03).
4. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Općinskog suda broj P. 21/03 od 16. aprila 2007. godine, donio je Rješenje broj 004-0-Gž-07-001 544 od 9. novembra 2007. godine kojim je žalba apelanta odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Rješenjem Općinskog suda broj P. 21/03 od 16. aprila 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-001 544 od 9. novembra 2007. godine, odbačena je apelantova tužba jer apelant nije uredio tužbu na način kako mu je naloženo od strane suda. Dakle, redovni sudovi nisu meritorno postupali po tužbi apelanta, već su istu odbaciliiz formalnih razloga, budući da apelant u ostavljenom roku nije otklonio nedostatke tužbe. S obzirom da je apelant podnio neurednu tužbu, na osnovu koje redovni sudovi nisu ni mogli meritorno odlučivati, Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove, pa samim tim nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović