Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-81/08 (S. S.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-81/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 81/08, rješavajući apelaciju Senada Smajlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senada Smajlovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-001 252 od 25. septembra 2007. godine i Presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1619/05 od 17. jula 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Senad Smajlović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Razija Huseinagić, advokat iz Zenice, podnio je 7. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-001 252 od 25. septembra 2007. godine i Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1619/05 od 17. jula 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-837/04 od 15. jula 2005. godine obavezana je Bosna i Hercegovina – Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da isplati apelantu iznos od 4.000,00 KM, na ime naknade nematerijalne štete, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14. jula 2004. godine, kao dana podnošenja tužbe, u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Tužena je obavezana da apelantu isplati iznos od 985,00 KM, na ime troškova parničnog postupka, u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Sa viškom tužbenog zahtjeva apelant je odbijen.

3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi tužene protiv Presude Općinskog suda broj P-

837/04 od 15. jula 2005. godine, donio je Presudu broj Gž-1619/05 od 17. jula 2006. godine kojom je žalba tužene uvažena, prvostepena presuda preinačena tako što je tužbeni zahtjev apelanta odbijen.

4. Protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž-1619/05 od 17. jula 2006. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj 070-0-Rev-06-001 252 od 25. septembra 2007. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03) kojima je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Sud je naveo da revizija u konkretnom slučaju nije dopuštena, jer vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos propisan odredbama člana 337. stav 2. ZPP. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 070-0-Rev-06-001 252 od 25. septembra 2007. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž-1619/05 od 17. jula 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj Gž-1619/05 od 17. jula 2006. godine.

9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Kantonalnog suda broj Gž-1619/05 od 17. jula 2006. godine. S obzirom da je Vrhovni sud Rješenjem broj 070-0-Rev-06-001 252 od 25. septembra 2007. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta protiv predmetne presude, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant Presudu Kantonalnog suda broj Gž-1619/05 od 17. jula 2006. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. januara 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-81/08 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio