Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-83/08 (R. O.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-83/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 83/08, rješavajući apelaciju Ruže Oroz, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ruže Oroz podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Gž-06-
000 139 od 2. oktobra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ruža Oroz (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Fojnice, koju zastupa Adis Ribić, advokat iz Travnika, podnijela je 7. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 006-0-Gž-06-000 139 od 2. oktobra 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P. 362/04 od 19. oktobra 2005. godine utvrđeno je da je Jozo Miličević (u daljnjem tekstu: tužitelj) dosjelošću stekao pravo služnosti pješačkog puta preko parcele, bliže opisane u izreci, koja je vlasništvo apelantice, pa je shodno tome apelantica dužna trpiti da i nadalje tužitelj prelazi preko njene parcele. Predmetnom presudom je ukinuta služnost prelaska tužitelja preko predmetne parcele motornim vozilom. Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi tužitelja protiv Presude Općinskog suda broj P. 362/04 od 19. oktobra 2005. godine, donio je Presudu broj 006-0-Gž-06-000 139 od 2. oktobra 2007. godine kojom je žalba tužitelja uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo služnosti kolskog puta i prolaza pješice preko predmetne parcele koja je vlasništvo apelantice, pa je naloženo apelantici da dozvoli tužitelju da slobodno koristi svoje pravo služnosti stalnog puta za prolaz pješice i motornim vozilom preko njene parcele pod prijetnjom izvršenja. Apelantica je obavezana da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.270,00 KM. Protivtužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da ne postoji pravo služnosti prolaza pješice i motornim vozilom tužitelja preko njene pacele je odbijen.
4. Apelantica smatra da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelantica se žali na Presudu Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-
06-000 139 od 2. oktobra 2007. godine. S obzirom da je predmetna presuda uručena punomoćniku apelantice 5. novembra 2007. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. januara 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović