Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-293/07 (Z. M.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-293/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te suci Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. svibnja 2008. godine, u predmetu broj AP 293/07, rješavajući apelaciju Zdenke Miljak, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenke Miljak podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Kž-06-000518 od 5. prosinca 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-K-06-000011 od 29. lipnja 2006. godine zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdenka Miljak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, koju zastupa Stjepan Vukadin, odvjetnik iz Bugojna, podnijela je 15. siječnja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-06-000518 od 5. prosinca 2006. godine i Presude Kantonalnog suda (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u Novom Travniku broj 006-0-K-06-

000011 od 29. lipnja 2006. godine.

2. Kantonalni je sud donio Presudu broj 006-0-K-06-000011 od 29. lipnja 2006. godine kojom je E.D., A.S. i E.B. (u daljnjem tekstu: optuženi) proglasio krivima za kazneno djelo razbojništva iz članka 289. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. Kaznenoga zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05) i osudio ih na kaznu zatvora sukladno zakonu (13, 10 i 11 godina zatvora). Osim toga, Kantonalni je sud primjenom članka 212. stavak 4. Zakona o kaznenome postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04 i 28/05; u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), apelanticu kao oštećenu u cijelosti uputio na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva, jer je utvrdio da podaci kaznenoga postupka ne pružaju pouzdan temelj ni za potpuno, niti za djelomično presuđenje u svezi sa imovinskopravnim zahtjevom.

3. Rješavajući povodom priziva optuženih i apelantice protiv Presude Kantonalnog suda broj 006-0-K-06-000011 od 29. lipnja 2006. godine, Vrhovni je sud donio Presudu broj 070-0-Kž-06-

000518 od 5. prosinca 2006. godine kojom je odbio prizive optuženih kao neutemeljene i potvrdio ožalbenu presudu, a apelantičin priziv odbacio kao nedopušten. U odnosu na apelantičin priziv Vrhovni je sud obrazložio da je odredbom članka 308. stavak 4. ZKP FBiH predviđeno da oštećeni može pobijati presudu samo zbog odluke suda o troškovima postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a kako je apelantica priziv podnijela zbog bitne povrede odredaba kaznenoga postupka, sa prijedlogom da se ona ukine i vrati prvostupanjskome sudu na ponovno odlučivanje, što nije razlog predviđen u navedenoj zakonskoj odredbi, njezin je priziv trebalo odbaciti kao nedopušten.

4. Apelantica se žali da joj je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). U apelaciji navodi da je sud nije pozivao da sudjeluje na glavnoj raspravi kao oštećena i da iznese svoj završni govor u kojemu bi sudu predočila neke činjenice koje bi bitno utjecale na donošenje zakonite i pravilne odluke. Nadalje, navodi da je sud, odlučujući o kazni, na strani optuženih pronašao niz olakotnih okolnosti, umjesto da ispravnom procjenom društvene opasnosti samih optuženih, a osobito stravičnog djela koje su počinili, optuženima izrekne kazne kojima će se doista ostvariti svrha kažnjavanja.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. Apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.

6. Ustavni sud opaža da se apelantica u konkretnome slučaju žali na kazneni postupak koji se vodio protiv optuženih, kao i na odluke donesene u navedenome postupku glede utvrđenoga činjeničnoga stanja, te glede odluke o kazni. Naime, apelantica je protiv presude Kantonalnog suda kojom su optuženi proglašeni krivim i kojom im je utvrđena kazna, podnijela priziv zbog bitnih povreda odredaba kaznenoga postupka. Vrhovni je sud presudom odbacio kao nedopušten apelantičin priziv protiv presude Kantonalnog suda. Utvrđeno je da je njezin priziv nedopušten obzirom da je prema ZKP FBiH predviđeno da oštećeni može pobijati presudu samo zbog odluke suda o troškovima postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, što ovdje nije slučaj.

7. Dakle, Ustavni sud konstatira da apelantica u navedenome postupku, kojeg pobija predmetnome apelacijom, nije niti osumnjičena niti okrivljena za kazneno djelo, već se njezin zahtjev, kao člana obitelji oštećenoga, odnosi na kazneni postupak protiv druge osobe. U svezi s tim, opravdano se postavlja pitanje uživa li apelantica u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije koji priznaje pravo svakoga pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.

8. Ustavni sud, prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. U svezi sa predmetnim apelacijama ova ustavna odredba znači da je mjerodavnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima kojih su definirani, inter alia, člankom 6. Europske konvencije.

9. Prema jezičnome značenju, članak 6. Europske konvencije, na koji se poziva apelantica, u kaznenim postupcima jamči pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojemu bi se pravo na pravičan postupak jamčilo i nekome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe ili tko je na drugi način zainteresiran za rezultat tog kaznenoga postupka, prevazilazilo bi okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 19/02 od 17. ožujka 2004. godine i broj AP 408/04 od 18. siječnja 2005. godine). S druge strane, neprijeporno je da će se o apelantičinim građanskim pravima, vezanim za imovinskopravni zahtjev, odlučivati u parničnome postupku na koji je apelantica upućena.

10. Iz navedenoga proizlazi da se pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne odnosi na vođenje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretni slučaj. Budući da članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi opseg zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u svezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni, ratione materie, sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-293/07 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio