Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-411/07 (E. L.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-411/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 411/07, rješavajući apelaciju Edmira Lazića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edmira Lazića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-1382/05 od 31. oktobra 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-950/04 od 22. septembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Edmir Lazić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 24. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-1382/05 od 31. oktobra 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-950/04 od 22. septembra 2005. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1700/04 od 4. maja 2004. godine, obavezan je «Lido osiguranje» d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu isplati iznos od 4.340,00 eura na ime materijalne štete nastale na vozilu, koja je nastala iz saobraćajne nezgode, te je obavezan tuženi da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka, dok je apelant odbijen s viškom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-950/04 od 22. septembra 2005. godine, uvažena je žalba tuženog, presuda Općinskog suda preinačena tako što je apelant odbijen s tužbenim zahtjevom za naknadu materijalne štete preko iznosa od 3.141,30 KM i troškovima postupka preko iznosa od 451,00 KM, dok je u ostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmijenjena, te je tuženi odbijen sa zahtjevom za isplatu troškova žalbenog postupka.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-1382/05 od 31. oktobra 2006. godine, odbacio reviziju apelanta, obrazlažući da kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM (iznosi 5.347,00 KM), apelantova revizija je primjenom člana 247. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) odbačena kao nedopuštena. Vrhovni sud nije ni izuzetno dopustio reviziju u ovom predmetu primjenom odredbe člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, jer nije ocijenio da bi odlučivanje o istoj bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-1382/05 od 31. oktobra 2006. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-950/04 od 22. septembra 2005. godine. S obzirom na to da je punomoćniku apelanta 12. oktobra 2005. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-950/04 od 22. septembra 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. januara 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović