Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-426/07 (J. J.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-426/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 426/07, rješavajući apelaciju Jovana Jokanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovana Jokanovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Pvl-06-000 027 od 30. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Jovan Jokanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 23. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Pvl-06-000 027 od 30. oktobra 2006. godine.

2. Rješenjem Suda za prekršaje u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Sud za prekršaje), broj XI-13321/04, 14161/04, 4517/05, 3196/05, 227/05, 1811/05, 1769/05, 1711/05, 1780/05, 1779/05, 1748/05, 1782/05, 3306/05, 3317/05, 3210/05, 3515/05, 3509/05, 4503/05, 3432/05, 6992/05 i 358/06 od 30. marta 2006. godine, apelant je oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 8 stava 2. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju ("Službeni glasnik RS", br. 4/00, 26/01, 85/03, 49/04 i 109/05) i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 KM, obavezan je platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 KM, te mu je izrečena zaštitna mjera oduzimanja vozila marke "Mercedes Daimler Benz", čije je izvršenje odloženo na period od jedne godine pod uslovom da u ovom periodu ne učini isto tako težak ili teži prekršaj.

3. Apelant je 19. aprila 2004. godine podnio žalbu koja je rješenjem Suda za prekršaje, broj XI-13321/04, 14161/04, 4517/05, 3196/05, 227/05, 1811/05, 1769/05, 1711/05, 1780/05, 1779/05, 1748/05, 1782/05, 3306/05, 3317/05, 3210/05, 3515/05, 3509/05, 4503/05, 3432/05, 6992/05 i 358/06 od 3. maja 2006. godine, odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju predmetnog rješenje je navedeno da se apelant na zapisnik pred sudom odrekao prava na žalbu, te da je odricanje i odustajanje od prava na žalbu neopozivo u smislu odredbe člana 226. stav 2. Zakona o prekršajima ("Službeni glasnik RS", br. 12/94, 16/95, 21/96, 40/98 i 96/03), takva žalba je nedozvoljena.

4. Nakon toga apelant je protiv navedenog rješenja podnio žalbu Okružnom sudu u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), koji je rješenjem, broj 011-0-Pžp-06-001 442 od 3. jula 2006. godine, odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Pvl-06-000 027 od 30. oktobra 2006. godine, odbačen je kao nedozvoljen zahtjev za sudsku zaštitu, podnesen protiv rješenja Okružnog suda, broj 011-0-Pžp-06-001 442 od 3. jula 2006. godine. U obrazloženju rješenja se ističe da se, prema članu

253. Zakona o prekršajima, zahtjev za sudsku zaštitu može izjaviti protiv rješenja donesenog u drugom stepenu kada je izrečena kazna zatvora, ili zaštitna mjera zabrane vršenja samostalne djelatnosti ili neka od zaštitinih mjera navedenih u pomenutom članu. U konkretnom slučaju apelant je zahtjev za sudsku zaštitu podnio protiv drugostepenog rješenja koje nema karakter rješenja o prekršaju u smislu citirane odredbe. Naime, apelant je zahtjev za sudsku zaštitu podnio protiv drugostepenog rješenja kojim je potvrđeno rješenje Suda za prekršaje o odbačaju njegove žalbe, kao nedozvoljene, izjavljene protiv rješenja istog suda od 30. marta 2006. godine.

6. Apelant ističe da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine). Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju zahtjev za sudsku zaštitu bio neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačen kao nedopušten rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Pvl-06-000 027 od 30. oktobra 2006. godine. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu rješenje Okružnog suda, broj 011-0-Pžp-06-

001 442 od 3. jula 2006. godine.

10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Okružnog suda, s obzirom da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 30. oktobra 2006. godine. Apelant je, dakle, rješenje Okružnog suda primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. januara 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Okružnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-426/07 (J. J.) | Sudska praksa | Aktio