Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-477/08 (M. P.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-477/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 477/08, rješavajući apelaciju Milinka Petrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milinka Petrovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-07-
000 570 od 14. decembra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Milinko Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Jezdimir Spasojević, advokat iz Bijeljine, podnio je 11. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-07-000 570 od 14. decembra 2007. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se zabranilo iseljenje apelanta iz objekata koji se nalaze na k.č. broj 654 upisanoj u k.k. ul. broj 1372 k.o. Trnjaci, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0-P-
04-000 584 od 18. aprila 2007. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev Slavice Jovičić (u daljnjem tekstu: tužiteljica) kojim je tražila da se naloži apelantu da se iseli iz njenog objekta koji se nalazi na k.č. broj 654, upisanoj u k.k. ul. broj 1372 k.o. Trnjaci, te isti osloboditi od ljudi i stvari, kao i naknaditi joj troškove postupka, sve u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Djelimično je usvojen protivtužbeni zahtjev apelanta, pa je utvrđeno da je apelant suvlasnik i suposjednik dijela parcele označene kao k.č. broj 654 i to u površini od 875 mi suvlasnik stambenog pomoćnog objekta, sa suvlaničkim dijelom 1/4, što je tužiteljica dužna priznati i trpiti, te dozvoliti apelantu uknjižbu prava susvojine i suposjeda na predmetnim nekretninama, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 KM, sve u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U preostalom dijelu protivtužbeni zahtjev apelanta je odbijen.
3. Okružni sud, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv Presude Osnovnog suda broj 080-0-
P-04-000 584 od 18. aprila 2007. godine, donio je Presudu broj 012-0-Gž-07-000 570 od 14. decembra 2007. godine kojom je žalba tužiteljice uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu u kojem je odbijen njen tužbeni zahtjev, tako što je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je naloženo apelantu da se iseli iz objekata koji se nalaze na k.č. broj 654, upisanoj u k.k. ul. broj 1372 k.o. Trnjaci i iste oslobodi od ljudi i stvari, kao i da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.000,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Dio odluke kojim je djelimično usvojen protivtužbeni zahtjev apelanta i dio odluke o troškovima postupka koji su dosuđeni apelantu je preinačen, tako što su protivtužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka odbijeni kao neosnovani.
4. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član
8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant je protiv Presude Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000 570 od 14. decembra 2007. godine, s obzirom da vrijednost predmeta spora iznosi 50.000,00 KM, mogao, shodno odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović