Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-508/07 (Z. Š.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-508/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 508/07, rješavajući apelaciju Zrinke Šimunić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zrinke Šimunić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-06-000 116 od 13. decembra 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U: 929/05 od 5. januara 2006. godine, Rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Sarajevo broj UPII/05-2-23-5-316/02 od 27. oktobra 2004. godine i Zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/I-23-285/99 od 8. septembra 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zrinka Šimunić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Danijela Saller-Osenk, advokat iz Sarajeva, podnijela je 2. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-06-000 116 od 13. decembra 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U: 929/05 od 5. januara 2006. godine, Rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UPII/05-2-23-5-316/02 od 27. oktobra 2004. godine i Zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-

04/I-23-285/99 od 8. septembra 2004. godine.

2. Zaključkom Uprave broj 23-04/I-23-285/99 od 8. septembra 2004. godine uvažen je prijedlog Slobodana Proroka za obnovu postupka okončanog Rješenjem Općinskog sekretarijata za prostorno uređenje i stambene poslove Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sekretarijat) broj 07/C-372-4583/96 od 18. novembra 1996. godine.

3. Odlučujući o žalbi apelantice protiv Zaključka Uprave broj 23-04/I-23-285/99 od 8. septembra 2004. godine, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UPII/05-2-23-5-316/02 od 27. oktobra 2004. godine kojim je žalba apelantice odbijena kao neosnovana.

4. Protiv Rješenja Ministarstva broj UPII/05-2-23-5-316/02 od 27. oktobra 2004. godine apelantica je podnijela tužbu Kantonalnom sudu koji je Presudom broj U: 929/05 od 5. januara 2006. godine odbio tužbu apelantice.

5. Protiv Presude Kantonalnog suda broj U: 929/05 od 5. januara 2006. godine apelantica je podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu koji je Presudom broj 070-0-Uvp-06-

000 116 od 13. decembra 2006. godine odbio zahtjev apelantice. U obrazloženju svoje presude Vrhovni sud je naveo da su upravni organi pravilno postupili kada su uvažili prijedlog Slobodana Proroka za obnovu postupka okončanog Rješenjem Općinskog sekretarijata broj 07/C-372-4583/96 od 18. novembra 1996. godine. Naime, nesporna je činjenica da Slobodanu Proroku, kao vlasniku stana o kojem se odlučivalo predmetnim rješenjem, nije data mogućnost da učestvuje u postupku, zbog čega su se stekli uslovi za obnovu postupka u smislu člana 246. tačka 9. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 48/99).

6. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na odluke koje su donosene u postupku u kojem su nadležni organi dozvolili obnovu postupka okončanog Rješenjem Općinskog sekretarijata broj 07/C-372-4583/96 od 18. novembra 1996. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu, u postupku povodom prijedloga za obnovu postupka okončanog Rješenjem Općinskog sekretarijata broj 07/C-372-4583/96 od 18. novembra 1996. godine ne određuju se građanska prava i obaveze apelantice. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanom Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000 116 od 13. decembra 2006. godine nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Takođe, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o pravu na dom apelantice u smislu člana 8. Evropske konvencije. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 8. Evropske konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-508/07 (Z. Š.) | Sudska praksa | Aktio